ZADAR – Danas se slavi svetkovina Uznesenja BDM ili Velike Gospe koja se posebno svečano časti u istoimenoj župi u Zadru na Belafuži. Svečanu koncelebriranu svetu misu s početkom u 19 sati predvodi zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić.
Svetište Uznesenja BDM ubraja se među najveća mjesta hodočašća u Zadarskoj nadbiskupiji i višestoljetno je stjecište brojnih hodočasnika koji mole Marijin zagovor i pomoć. Čudotvorna slika Gospe Maslinske na poseban način je predmet štovanja vjernika koji na njezinu svetkovinu ophode oko lika svoje zagovornice i pomoćnice. Župa Uznesenja BDM na Belafuži utemeljena je 21. studenog 1968. godine, podjelom župe Srca Isusova na Voštarnici. Župna crkva na Belafuži sagrađena je u 12. stoljeću i obnovljena 1970. godine.
U blizini stare crkve, 1998. godine je sagrađena i posvećena nova velika župna crkva, na terenu kojega je darovao Niko Bučić iz Belafuže. Bogata je povijest svetišta Gospe Maslinske. Prema poznatim izvorima, u srednjem vijeku spominje se uz crkvu na Belafuži, i samostan redovnika pustinjaka. U ispravi iz 1188. godine crkva se naziva “Sancta Maria ad Quercus” – “Gospa pod Hrastima”, zbog toga jer je nekada bila okružena hrastovima. Zanimljivo je i to da se svetište Gospe Maslinske nalazilo i u dubovoj šumi, pa se isprava iz 1188. godine povezuje i s imenom Gospe u Dubovima. Tijekom povijesti, nakon što se posjekla dubova i hrastova šuma oko svetišta, zasadili su se vinogradi i masline. Odatle dolazi i podrijetlo naziva “S. Maria Olivarum” – “Gospa Maslinska” i sam naziv svetišta. U prilog tome govori i natpis na kamenom pragu crkve: “Kao bujna maslina u polju”, što upućuje na plodnost i bogatstvo Gospina štovanja kroz povijest. Povijesni izvori svjedoče kako je prva crkva najvjerojatnije uništena 1202. godine za vrijeme mletačke opsade Zadra, dok se 1215. godine spominje njezina obnova. Crkva je kroz povijest obnavljana i preuređivana prema tadašnjim stilovima gradnje i arhitekture, izvana i iznutra, kao i u novije vrijeme.
Crkveni povjesničar mons. dr. Eduard Peričić u svojoj knjizi “Čudesnost marijanskih hodočašća” opširno je predstavio povijest svetišta Gospe Maslinske. Tako navodi kako je crkva na Belafuži za vrijeme baroka produžena i proširena te opremljena štukaturama i grbom obitelji mletačkog kapetana Marca Bellafuse, velikim raspelom i oltarom. Kako autor dr. Peričić ističe u knjizi, Marco Bellafusa darovao je za svetište veliki križ, a među pukom se svetište zove još i “crkvom u Bellafusi”. Stoga je, prema obitelji Bellafusa, ovaj predio Zadra i dobio naziv Belafuža. Povijesni izvori spominju kako je generalni providur L. Foscolo, 1646. godine dao crkvicu prebjezima iz zadarskog zaleđa. Zvonik je podignut 1735. godine, a novi mramorni oltar i župnu kuću dao je izgraditi generalni providur Querini.
Pokradeni zavjetni darovi
Znamenita je i dragocjena čudotvorna slika Gospe s Djetetom, rad mletačkog slikara Paola Veneziana iz 1350. godine, izrađena tehnikom tempere na drvu. Štovanje Djevice Marije i njezine čudotvorne slike naročito je bilo izraženo u teškim povijesnim trenucima Donatova grada. U prilog ovoj činjenici govori i podatak da se slika Gospe Maslinske od 1855. godine štuje kao znak spašavanja grada od kolere. Svetište krasi i bunarski vijenac s grbom gradskog kanonika Mateja Sturaria, koji se nalazi u župnom dvorištu. Vrijedno je reći da je spomenuti kanonik popravio i proširio crkvu. Crkva Gospe Maslinske ima sakristiju i dva oltara. Glavni oltar baroknog stila potječe iz 1742. godine, a dao ga je izgraditi providur G. Querini. Slika Bogorodice čini središnji dio glavnog oltara. U crkvenoj lađi je mramorni oltar s velikim Propećem.
U knjizi “Čudesnost marijanskih hodočašća” stoji i podatak kako su po nalogu mletačkih vlasti za vrijeme kandijskog rata srušene sve zgrade u najbližoj okolici, kao i stabla kako ih ne bi koristili Turci i tamo se zadržali. Crkva na Belafuži i kuća njezinog kapelana bile su sačuvane i dane na privremenu uporabu prebjezima iz zadarskog zaleđa. Gospina slika je zbog teške povijesne situacije premještena na sigurnije mjesto u gradu.
Svetište Gospe Maslinske je 1876. godine pokradeno. Zadrani su neprestano bdjeli nad svojim svetištem i vodili brigu o njemu te su dali darove za popravak. Nakiti i brojni darovi čuvali su se na sigurnijem mjestu. Zavjetni darovi pokradeni su 1876. godine uz srebrne oplate, koje su poklonjene 1732. i 1777. godine. Kako je poznato, kanonik Karlo Friedrich Bianchi, upravitelj svetišta, dao je već 1876. godine napraviti drugu oplatu.
