Dodijeliti uređivanje Dnevnika 3 na samu obljetnicu Oluje voditelju Ediju Škovrlju, poznatom po terenskim prilozima o buri, bio je kadrovski čisti pogodak ‘u sridu’. Dan u kojem su se podudarili Dan pobjede i Sinjska alka otkrio je konačno da se na Prisavlju u Ediju Škovrlju krije talentiran nastavljač tradicije epskog pjesništva u Hrvatica i Hrvata.
Bila je to rijetko zabavna informativna emisija, Dnevnik 3 za pamćenje! Od početka do samoga kraja.
‘Hrvatska proslavila Dan pobjede, obilježena je ponosna i pobjedonosna Oluja. U Sinju i Kninu, udaljenima samo 30 kilometara, bila je danas cijela Hrvatska, s razlogom – Oluja i Alka dva su naša ponosa! U smiraju dana, vrijeme je za rekapitulaciju i dojmove’, pompozno je objavio Edi Škovrlj. I onda je krenulo – od Knina preko Čavoglava do Sinja, da bi sve nekako završilo u – Napulju.
Počeo je prilogom iz Knina, a po njegovom završetku, obilježavanje Dana pobjede analizirao je s dr. Žarkom Puhovskim, postavljajući niz sjajnih pitanja. Već je prvo bilo maestralno: ‘Jeste li osobno zadovoljni kako je Hrvatska danas proslavila Oluju?’, na što je Puhovski, logično, odgovorio: ‘Nije bitno jesam li ja zadovoljan.’
Kad je završio s Kninom i Puhovskim, kojega je još pitao i ‘kako komentira prvi red u crkvi’ (?), Škovrlj se vratio dinarskoj tradiciji, pa je prilog o alternativnoj proslavi Oluje u Čavoglavama prigodno najavio Thompsonovim stihovima: ‘U Zagori, na izvoru rijeke Čikole (i danas deseci tisuća ljudi)’. Ali bio je to tek nagovještaj Škovrljevog dara, njegov talent eksplodirao je netom prije dvaju priloga iz Sinja:
‘Uzjahali su konje vilovite, u čvrstu desnicu uzeli koplja i krenuli u boj za pobjednika 297. Sinjske alke. Najoštrije oko sokolovo imao je alkar Alen Filipović Grčić. (…) Turci opet u Sinju! Nekad ljuti neprijatelji, danas veliki prijatelji.’
Na ekranu iza Škovrlja prigodno je ispisana i najava priloga: ‘Dobro došli nakon 300 godina.’
Dan pun uzbudljivih vijesti iz zemlje, vijesti s mirisom historijske patine, začinio je Škovrlj vijestima iz budućnosti, apokaliptičnim prilogom o erupciji supervulkana koji samo što nije s lica zemlje zbrisao Napulj i pola Italije. Ma što Italije?! Ma pola svijeta, ako ne i cijeli!
Škovrlj nam je otkrio da Talijani strahuju da bi se ‘zemlja mogla otvoriti na novome mjestu, s nesagledivim posljedicama’ zbog znanstvenih istraživanja na Vezuvu. Moglo bi se očekivati da će razlog njegovih strahova razotkriti barem živo i živahno javljanje Silvija Tomaševića iz Rima. To se, međutim, nije dogodilo. Tomašević je cijeli problem relativizirao hladnokrvnom napomenom kako će i Vezuv, baš kao i svi ostali vulkani na svijetu, jednom eruptirati, samo što nitko ne zna kada.
‘Nadamo se da do najgorega neće doći, barem ne u idućih 1.000 godina! A vi, poštovani gledatelji, bez straha, mirno spavajte i lijepo sanjajte’, oprostio se HTV-ov epski pjesnik od nas, odjahavši vilovito u toplu ljetnu noć…
Nadamo se da do najgorega neće doći, da će Škovrlj uređivati i voditi nas kroz barem 1.000 Dnevnika!
