Kada je glavni haški tužitelj Sergie Brammertz govoreći o Oluji izjavio da je “na odgovornima na državnoj razini da odluče bi li se taj dan i dalje trebao obilježavati na državnoj razini” dodajući kako je “neupitno da je tijekom te operacije počinjen određeni broj zločina”, javno mu je odgovorio Ante Kotromanović, jedan od zapovjednika u Oluji i bliski suradnik generala Ante Gotovine.
– Slavit ćemo Oluju. Zašto? Jer je to bez ikakve dvojbe bila najvažnija i najblistavija operacija u hrvatskoj povijesti. Slavit ćemo je uvijek časno, važno i pošteno, a za hrvatsku vojsku ćemo uvijek moći reći da je bila pobjednička vojska, kazao je Kotromanović, ali je i nadodao: Neosporno je da je zločina bilo i to se mora priznati.
No, moj je stav da za to mora odgovarati onaj tko je zločin počinio, njega treba žestoko kazniti. Sada mi je žao što hrvatska vojska nije imala mogućnost preuzimanja kontrole nad oslobođenim prostorom, siguran sam da bismo bili puno učinkovitiji. Naprosto je trebalo na licu mjesta reagirati kažnjavanjem zločinaca koji su ubijali nedužne ljude, pljačkali po selima i kompromitirali ovu besprijekornu vojnu akciju.
Za generala Antu Gotovinu optuženog i nepravomoćno osuđenog na sudu u Haagu po zapovjednoj odgovornosti Ante Kotromanović neumorno ponavlja da nije kriv, jednako danas kada je na dužnosti ministra kao i u vrijeme prvih najava da je Gotovina haški osumnjičenik:
– Ante Gotovina bio je fajter, ratnik, vođa, ali nadasve odgovorna osoba. General Gotovina preuzeo je zapovjedništvo Zbornog područja Split 1992. godine. Kao zapovjednik nikada meni niti bilo kojem svom suradniku nije zapovjedio, izravno ili neizravno, da napravimo bilo kakav zločin. Naprotiv, uvijek nam je naglašavao obvezu čuvanja časnog vojničkog poziva, obvezu strogog pridržavanja Ženevske konvencije i svih međunarodnih propisa i običaja ratovanja. Nikada ga nisam čuo da govori, niti mi je ikada zapovjedio da postrojbe kojima sam zapovjedao ubiju, zapale ili unište već da se ljudi zaštite, a imovina sačuva.
Svaki put kada se prisjetim Oluje, naročito u vrijeme obilježavanja te naše blistave vojno-redarstvene akcije, ispunjen sam radošću i ponosom. Ali i tugom zbog spoznaje da naš zapovjednik Ante Gotovina, bez konkurencije najzaslužnija osoba što je Oluja izvedena i besprijekorno provedena, nije s nama, da je u Haagu. A zašto je u Haagu? Ja znam i odgovor. Gotovina je u Haagu zato što hrvatska civilna vlast nije valjano radila svoj posao. Ali je spretno izbjegla odgovornost za svoj nerad i propuste. Vojska je izvršila svoju zadaću, civilna vlast nije – kaže Kotromanović te nastavlja:
– Oluja je bila najlakša operacija Zbornog područja Split, samo šlag na tortu koju smo izgradili u dotadašnjim ratnim operacijama na Dinari. Operacije koje su prethodile Oluji, Zima ’94, Skok 1, Skok 2 i Ljeto ‘95 bile su puno teže jer smo, na primjer, Zimu ’94 provodili na Dinari na minus 20 Celzijevih stupnjeva.
Spust s Dinare i Svilaje
Operativnu grupu Sinj koja je bila pod Kotromanovićevim zapovjedništvom sačinjavale su tri brigade: 126. sinjska, 144. iz Sesveta i 6. domobranska pukovnija iz Splita. Akcija u koju je krenula Operativna grupa imala je kodni naziv Kozjak, a tek drugi-treći dan cijela akcija dobila je naziv Oluja. Operativno 126. brigadu vodili su Ivan Jenjić i Ante Podrug, 144. brigadu Vlado Čondić, a 6. domobransku pukovniju Mirko Klarić.
Zadaća je bila snagama 6. domobranske pukovnije izbiti na prijevoj Lemeš između Vrlike i Drniša i presjeći neprijateljskim snagama tu komunikaciju, 126. brigada imala je zadaću spustiti se s Dinare preko Uništa na Kijevo te zauzeti brdo Kozjak i naselje Polaču, a 144. brigadi zadaća je bila potiskivati neprijatelje s Dinare i nagnati ih na povlačenje prema Kninu.
U akciju smo krenuli 4. kolovoza u 5 sati ujutro. Postrojbe 6. domobranske pukovnije sa Svilaje, a 126. i 144. brigada s Dinare. Pokrivali smo gotovo 50 kilometara dugu borbenu liniju i cijelom njezinom dužinom prvog dana probili smo neprijateljske crte obrane – priča Kotromanović.
U iščekivanju što se događa na drugim pravcima napada, Operativna grupa Sinj 5. kolovoza ujutro uvodi svježe snage, iz pričuve, i nastavlja napredovanje, sada bez otpora jer su neprijateljski vojnici pobjegli. Te noći najzanimljivija su događanja na Dinari. Čim su iz 126. brigade u prvom naletu probili neprijateljske redove, doveli su svoju inženjeriju koja je radeći cijelu noć do zore probila tri kilometra puta kako bi se na nove borbene položaje mogli premjestiti topovi i dovesti tenkovi.
Drugoga dana u ranim jutarnjim satima 126. i 144. brigada i 6. domobranska pukovnija izbili su na zadane ciljeve. Operativna grupa Sinj izvršila je svoju zadaću, a gubici su u odnosu na postignute rezultate bili minimalni. Znali smo da 4. i 7. gardijska krše otpor neprijatelja. Dok smo čekali nove zapovijedi, stigla je vijest da su naše gardijske brigade u Kninu i da je srpski otpor definitivno slomljen – prisjeća se Kotromanović.
U jednom dana ubili 68 poskoka
Prije Oluje proveli smo mjesec dana na Dinari. Moji su ljudi već bili posve umorni. Svakodnevno smo jeli samo suhu hranu, strašno smo smršavili, spavali na otvorenom na visini od 1600 metara. Samo u jednom danu ubili smo 68 poskoka. Od najbliže baze do isturenih položaja pješačili smo pet sati. Zato nam je svima cilj bio što prije završiti posao. Kada smo napokon dobili signal za napad, nismo vjerovali da uistinu krećemo.
Mladić objesio pet hrvatskih vojnika
Akcija Oluja nije okončana oslobađanjem Knina. Moja Operativna grupa 5. kolovoza dobila je novu zadaću: što prije izbiti na granicu s BiH. S razlogom smo očekivali srpski protuudar pa se trebalo pripremiti. Po zapovijedi generala Gotovine ja sam se s Operativnom grupom Sinj izmjestio u Sajkoviće i pripremao obranu Bosanskog Grahova. Do očekivanog napada došlo je 12. kolovoza, a osobno ga je vodio srpski general Mladić. U tome naletu Srbi su uspjeli zauzeti dva brda nadomak Grahova, ali su zaustavljeni pa do samoga grada nisu došli. Tijekom borbi pet naših boraca palo je u neprijateljsko zarobljeništvo. Obješeni su po osobnoj zapovijedi zločinca Mladića. Mi smo odmah izvršili protuudar i vratili ne samo dva brda koja su nam bili uzeli već smo oslobodili Drvar i potukli Mladićevu vojsku.