Pozitivnu priču Terraneo festivala vjerojatno već i znate no kako bi ovo trebala biti priča o kronici jednog velikog festivala i njegovog odrastanja spomenut ću i sam početak. I nije ovo velika neka priča, niti ovdje nastaje neka revolucija i borba sa ustaljenim lošim obrascima, nego se pomalo stvara zdravi duh grada.
Naime, prošle godine ekipa entuzijasta okupljena u produkcijskoj kući Artim uspjela je sve svoje ambicije, ideje i iskustvo složiti u koncept festivala koji je tako jako odjeknuo i prije samog održavanja. Kako mislim da većina od vas ne vjeruje u sintagmu Američki san u nas ‘Rvata, jasno je da je od ideje do same organizacije ovog festivala prošlo određeno vrijeme borbe, neizvjesnosti, slaganja ekipe pokušaja i pogreški dok se nije dogodilo da se sve to uspjelo poklopiti u jednom malom, mogu reći i zaboravljenom gradu kao što je Šibenik. Osim Međunarodnog festivala djeteta (koji, ruku na srce, postoji zato što vuče pedesetogodišnje korijene iz svih drugih sistema i tradiciju), festivalom koji kola krvotokom ovog grada, kojeg održavaju volonteri, veliki i mali, stanovnici ovog grada koji su s njim odrastali, Šibenik se nije mogao pohvaliti ovako velikim, glasnim i prepoznatljivim projektom.
Prošlogodišnji koncept festivala je bio jednostavan, barem za prepričati, organizatori vjerojatno ne dijele moje mišljenje. Pet dana glazbenog programa koji je počinjao u 18 popodne i završavao u 3 ujutro organizatori su oplemenili eko radionicama, predavanjima i projekcijama koje su se održavale svaki dan u vremenu od 11 pa sve do 21 sat na kojima se moglo, za one koji nisu htjeli ležati na plaži do novog koncerta, naučiti nešto o mediteranskim biljnim, kulturama, proizvodnji sapuna u kućnoj radinosti, o yogi i svim onim stvarima kojima se okrećemo kada vidimo da nas mašinerija kapitalizma, pretvarajući nas u bezimene kotačiće svoje zastrašujuće mašine, melje.
Ove godine sličan raspored, ekološki program festivala podijeljen je u tri dijela. Eko akcije kojima se očistila tvrđava Sv. Nikole, Eko Smart u sklopu kojeg ove godine uz navedene radionice gore, možete naučiti nešto o spužvarstvu, kako napraviti zmaja ili vrtiti hula hop. Treći dio zove se Eko art i, pogađate, spaja ovo dvoje u izložbu koja krasi grad. Festival nudi i kamp za one koji žele u potpunosti pripadati festivalu, dok su ostali ”osuđeni” na tisuće apartmana u okolici i gore spomenuto ljenčarenje na plaži do novog koncerta. Ne bi bilo loše spomenuti i činjenicu da prošle godine nije bilo niti jednog zabilježenog incidenta na festivalu niti izvan festivalskog vremena.
S obzirom da doživljavam festival kao mjesto gdje ću se uz poznate mi i drage glazbenike susresti s nekim novima, kao što je lani na mene ostavila utjecaj Jeanelle Monae, The Baseball Project, La Roux u totalno retro izvedbi svojih poznatih i manje poznatih pjesama, poput obrade Under My Thumb Rolling Stonesa, pokušat ću vam prenijeti dio atmosfere.
U četiri ”hangara” iltiga plesna flora u međuvremenu dok se skitate od koncerta do koncerta, možete se i bacakati na disco ili house (ne, ne pričam ovdje o Davidu Guetti), ili popiti koju bevandu od šibenskog debita uz fast food isključivo morskih plodova, recimo morskog pasa na naglo, što mislite? Kako Terraneo sudjeluje s lokalnom zajednicom i u mnoštvu drugih projekata, možete napraviti i humanitarno djelo i pomoći centru za djecu s posebnim potrebama Šubićevac i kupiti neku njihovu rukotvorinu. Na festival se može i brodom, što je opet posebnost ovog komada zemaljske kugle.
Od ovogodišnjih očekivanih svi ste već negdje naišli na zvučni line up, no nije zgorega ga ponoviti, na tri stagea nastupat će: The XX, The Roots, Thievery Coorporation, Groove Armada, The Horrors i mnogi, mnogi drugi, a od domaćih i susjednih nam snaga očekujemo Goribor, Dječake…. Za bolje poznavatelje glazbe od mene cijeli line up nalazi se na stranicama festivala.
