Ukrajinski politički činovnici i njima bliski poduzetnici pospremili su u svoje džepove nevjerojatnih 4 milijarde američkih dolara tijekom priprema za ukrajinski dio Europskog nogometnog prvenstva! Uefa će provjeriti navode o toj monstruoznoj krađi i korupciji u jednoj od najsiromašnijih europskih država. Te senzacionalne, iako ne i neočekivane, podatke donosi londonski Guardian, pozivajući se na njemačku europarlamentarku Rebeccu Harms i oporbenog ukrajinskog političara Ostapa Semeraka.
Bojkot summita na Jalti: Ukrajina u sve većoj izolaciji zbog sumnji na kršenje ljudskih prava bivše premijerke
Nezapamćena krađa
Ta neviđena krađa još je teže zasmisliva s obzirom na to da je jedan od sumnjivaca potpredsjednik vlade i ministar infrastrukture Boris Kolesnikov izjavio da su izravni toškovi (izgradnja stadiona) Ukrajinu koštali tek 750 miljuna eura! Naime, on kaže da su ostali radovi – ceste, aerodromi, hoteli, rekonstrukcija željeznice – plaćeni iz proračuna, odnosno iz već ranije određenih sredstava za tu namjenu.
No, čini se da je upravo tu i kvaka te krađe u zemlji u kojoj više od trećine stanovništva živi ispod socijalnog minimuma. Tranzicijski moguli nisu propustili divnu priliku da podebljaju svoje račune, a upravo je, navodi britanski list, činjenica da su se radovi za Euro 2012. u Ukrajini plaćali iz proračuna pružala velike mogućnosti za razne marifetluke preko kojih je zamračena golema svota.
Kriva i u Uefa
Naime, tvrdi se da je 80 posto proračuna ukrajinskog dijela Eura išlo iz državnog proračuna, a rashodi su, kaže Semerak, obavijeni gustom maglom. Prvo i osnovno, poslovi u Ukrajini nisu se dobivali preko javnih natječaja nego izravnom pogodbom ili narudžbom od države. Doduše, već spominjani Kolesnikov kaže da su bili prisiljeni odustati od javnih natječaja ili ih raskinuti zbog kašnjenja radova i neprestanih prijetnji iz Uefe da će, zbog sporosti i neefikasnosti, Ukrajini biti oduzeto Prvenstvo.
Odluka Vrhovne Rade
– Kako bismo to spriječili, morali smo uzeti stvar u svoje ruke – pravda se ministar. Za to je, kaže Kolesnikov, u proračunu izdvojeno 5 milijardi dolara, u koje je uključeno i onih 750 milijuna za stadione. No, oporbeni ukrajinski političari tvrde da je zapravo izdvojeno 10 milijardi dolara, što je čak za 2,25 milijardi dolara više od troškova koji su spominjani 2007. godine, kada je Ukrajina neočekivano dobila organizaciju Eura 2012, i otprilike 3-4 milijarde više nego što je stvarno utrošeno. A gdje je završila razlika?
Ukrajinski parlament Vrhovna Rada, gdje je većinu ostvarila stranka Regija aktualnog predsjednika Viktora Janukoviča, izglasala je poništenje javnih natječaja i odlučila se za direktne pogodbe. Tako je Kolesnikov, piše Guardian, unajmio tvrtku AK Engineering Vladimira Artjuha za izgradnju stadiona u Kijevu. Artjuh je naknadno prijavljen zbog “nestanka 3 milijuna dolara”, dok je mnoge poslove za Euro obavljala tvrtka Altkom bliska predsjedniku Janukoviču.
Iz stranke diskreditirane i zatvorene bivše premijerke Julije Timošenko dolaze optužbe da su tvrtke koje su uskočile da se “Ukrajini ne oduzme Prvenstvo” uglavnom u vlasništvu ili bliskom odnosu s državnim dužnosnicima vladajuće stranke ili pak u vlasništvu prorežimskih tajkuna, te su mnoge registrirane u offshore zonama.
Ukrajina je, uz četiri stadiona, izgradila ili dogradila još četiri aerodroma, 1600 kilometara cesta, a samo u Kijevu je izgradila 8 novih hotela.
Semerak pak tvrdi da su izvođač i država, odnosno netko od privilegiranih državnih službenika, bili u dogovoru po jednostavnom principu. Država bi naručila radove, platila prenapuhane cijene, a onda bi izvođač dio preplaćenih sredstava vraćao političkom moćniku koji mu je osigurao posao. Semerak kaže da su političari dobivali čak 30-40 posto sredstava (mita), što onda, prema njegovu izračunu, iznosi – 4 milijarde USD! Iz ukrajinske vlade već kažu da su Semerakovi izračuni “nebuloza”.
Jeftiniji, a ipak skuplji
Guardian navodi ukrajinskog novinara Marka Račkeviča koji kaže da je stadion u Varšavi bio jefitiniji od kijevskog za 35 milijuna eura, a Poljaci su uz stadion napravili i veliki poslovno-trgovački centar. Uz to, kijevski stadion, na kojem će se igrati finale, koštao je više od münchenske Allianz Arene, izgrađene za potrebe Svjetskog prvenstva 2006, a “u Ukrajini je radna snaga puno jeftinija nego u Njemačkoj”, zaključuje Račkevič.
