Svetkovina Presvetog Srca Isusova je svetkovina Božje ljubavi prema nama, rekao je o. Damjan Kružičević, benediktinac sa Ćokovca, tijekom misnog slavlja u crkvi Srca Isusova u Zadru na Voštarnici. Poručio je da nam Kristovo srce pokazuje putove ljubavi, milosrđa i opraštanja. Propovjednik je posebno istaknuo da nije moguće biti čovjek, a biti bez srca.
– Je li moguće ostati čovjek, a biti bez srca? Kako to živimo kad živimo bez srca? Živimo u strahu. Srce je organ naše hrabrosti, vjere i ljubavi. Živjeti bez svega toga znači preživljavati, vegetirati. Nije to ona slika čovjeka koju je Bog stvorio. Krist nam je ostavio srce koje kuca i daje život. Živjeti hrabro, s vjerom i u ljubavi je poruka svetkovine Srca Isusova.
– Svi mi to želimo za sebe i za one koje volimo, a opet tako često se prestrašimo, tako često strahovi zatvore vrata našega srca, povrijeđenost navuče zasune na vrata naše duše i zaboravimo vjerovati, ne usuđujemo se ljubiti. Strah nas je pokazati hrabrost života. A Bog nam otpočetka strpljivo i blago objavljuje tajnu svoga srca, otkrivajući sebe i svoj život. Tako u njegovu srcu spoznajemo tajnu našega života, kazao je o. Damjan protumačivši zatim poruke srca u Svetom pismu.
– Bog kroz cijelu povijest Starog zavjeta želi dotaknuti ljudsko srce, zahvatiti ga, preobraziti i privući sebi. Čini to preko proroka koji su stalna Božja Riječ upućena ljudskom srcu. Bog preko proroka Ezekijela govori: “Dat ću vam novo srce.” To nije srce od kamena, već od mesa. Između Božjeg i ljudskog srca kao da je stajala neka prepreka do onog trenutka kad je Bog poslao svoga Sina Isusa Krista, kad je u čovjeku iz Nazareta zakucalo ljudsko božansko srce. Isus otkucajima svoga srca daje životni ritam našem srcu, riječi su predvoditelja euharistije koji je pozvao na nasljedovanje blagog, otvorenog, širokog i poniznog srca utjelovljenog u Kristu.
– Isusovo srce kuca u srcu svakog od nas. Mi ne bismo živjeli bez njegovih otkucaja. Bog nas i danas želi uzeti za ruke i kao Efrajima učiti hodati. Krist nam daje svoje ruke i srce i mijenja naše tvrdo srce u novo. Srce bdije, sluša, govori, plače, umire. Umjesto riječi srce možemo staviti riječi Isus i čovjek. Istina je da se Isusovo srce radovalo čime je posvetilo svaku našu radost. Njegovo je srce probodeno i umrlo na križu. Time želi posvetiti i naša svakodnevna umiranja. Pozvani smo svakodnevno umirati i uskrsnuti s njime, govori o. Damjan Kružičević.
– Kristovo srce nam daje snagu za to. Njegova hrabrost je izvor naše hrabrosti. Pozvani smo umirati sto puta dnevno, a da bismo to mogli treba pružiti ruke Kristu, otvoriti svoje srce njemu i dati se voditi. Samo hrabro srce može umrijeti jedanput dnevno. Stotinu puta umirati u danu možemo samo s Kristom. On nam svaki put daje snagu preko euharistije i sakramenata. Umrijeti sto puta dnevno sami ne možemo, ali s Bogom sve možemo. Kad se događa to umiranje? Svaki put kad stavimo sebe na drugo mjesto, u drugi plan, kad znamo zbog ljubavi umrijeti našoj sebičnosti, zahtjevnosti, oholosti, kad znamo dio svog života, srca, vremena i ljubavi darovati drugima. Stoga je potrebno otvoriti svoje srce, a ne držati ga zatvorenim kao neki tajni “trezor”, izdvaja se u propovijedi.
– U Kristovom srcu upisan je cijeli naš život, od prvog trenutka, od naših prvih koraka, riječi, osmijeha, snova, ostvarenih i neostvarenih, od naših uspjeha i razočaranja do onoga što bijasmo, jesmo i što ćemo biti. Ništa mu naše ljudsko nije strano. U Isusovom srcu pohranjeno je i zapisano iskustvo čovjeka, dodao je još o. Damjan naglasivši važnost života iz Kristove patnje i iskustva čovjeka raspetog na križu čije srce ljubi do kraja.
