Paška čipka je uvrštena na UNESCO listu nematerijalnih kulturnih dobara svijeta, ima oznaku Izvorno hrvatsko te Hrvatski otočni proizvod, a Ministarstvo kulture RH je zbirku čipki Benediktinskog samostana sv. Margarite proglasilo kulturnim dobrom Republike Hrvatske. Sve su to velika priznanja za rukotvorinu koja je u vrijeme renesanse nastala u benediktinskom samostanu u Pagu i koja se izrađuje preko 600 godina.
No, unatoč svim priznanjima koje je dobila paška čipka, mnoge čipkarice nisu zadovoljne načinom njenog predstavljanja i prodaje i zbog toga su odlučile utemeljiti zadrugu.
Čipkane cipelice, naušnice
Jedna od inicijatorica osnivanja zadruge je čipkarica mlađe generacije Ivanka Grašo koja se već angažirala u prezentaciji paške čipke preko interneta, a uz uobičajene vrste i oblike paške čipke, izrađuje i ukrasne predmete od čipke, primjerice cipelice za bebe i naušnice. Na temu osnivanja zadruge održan je sastanak na kojem je Ivanka Grašo pojasnila kakvim bi se poslom zadruga trebala baviti, kakav je postupak osnivanja i koliki su troškovi. Predložila je da se zadruga nazove Zadruga „Paška čipka”. Navela je kako članice zadruge ne bi bile samo čipkarice, već bi se u rad mogli uključiti i drugi.
– Članice zadruge bi ponajprije bile čipkarice koje bi sudjelovale u svim aktivnostima zadruge, a preko zadruge bi mogle prodavati svoju čipku. Međutim, u zadrugu bi se mogli uključiti i drugi koji svojim radom i znanjem mogu pomoći u promociji čipke i njenoj boljoj zaštiti, rekla je Ivanka Grašo.
Uz Ivanku Grašo, jedna od inicijatorica osnivanja zadruge je i čipkarica Mirjana Tkalčec koja se, uz izradu paške čipke, bavi i izradom raznih ukrasnih i upotrebnih predmeta u koje ugrađuje pašku čipku. Svoje radove je prošle godine prikazala na izložbi u velikoj dvorani Kneževog dvora, a nove radove prikazat će i ove godine na ljetnoj izložbi koja će se održati u sklopu manifestacije „Paško kulturno ljeto”. Mirjana Tkalčec je navela kako se posebno treba pobrinuti za prodaju paške čipke.
Kumpravende
– Trebalo bi angažirati iskusnog i dokazanog menadžera koji bi se, uime čipkarica i zadruge, bavio prodajom paške čipke, rekla je Mirjana Tkalčec.
Čipkarice su zaključile kako bi se trebao pronaći i poslovni prostor u kojem bi se prodavala paška čipka, ali i drugi radovi na temu paške čipke kao što su razne slike, rukotvorine i prigodni suveniri.
– U tom prostoru, koji bi bio namijenjen za razne radove, paška čipka bi imala posebno mjesto, rekla je Ivanka Grašo.
Čipkarice su se složile kako je potrebno osnovati zadrugu i predstoji im posao oko utemeljenja zadruge, prikupljanja sredstava i registracije. U Pagu je zadruga koja je okupljala čipkarice postojala tridesetih godina 20. stoljeća, a uz čipkarice, članice zadruge bile su i preprodavačice paške čipke koje se u Pagu nazivalo kumpravendama. Kumpravende su bile izuzetno cijenjene, a čipku su prodavale u europskim gradovima. Čipkarice su određivale cijenu svoje čipke, a preprodavačice su čipku prodavale po cijeni koju su mogle postići. Na taj način su bile zadovoljne i čipkarice i preprodavačice. No, uz prodaju čipki, preprodavačice su se bavile i drugim, vrlo korisnim poslom. U europskim gradovima su preuzimale narudžbe, a često su u Pag donosile i nacrte čipke kakvu je neki naručitelj želio imati ili nacrte za razne ukrasne i upotrebne predmete. Uz čipku, u to su se vrijeme naručivali razni odjevni predmeti od paške čipke, primjerice ženske košulje, muške maramice za odijela, a izrađeno je i nekoliko haljina od paške čipke. Zahvaljujući narudžbama čipkarice su dobivale poslove i tako dodatno zarađivale. Zadruga „Paška čipka” trebala bi se baviti sličnim poslovima, ali u skladu sa suvremenim trendovima.
