Udruga “Betinska gajeta 1740.” naumila je pronaći i osposobiti neku staru betinsku gajetu koja bi postala brod Udruge, a u tome su nedavno i uspjeli: pronašli su jednu, po svemu sudeći stogodišnjakinju, i to u Pašmanu!
– Već duže vrijeme gledamo naći neku staru gajetu, građenu u Betini, kako bismo je obnovili. Pratili smo jednu u Istri, ali je bila previše modificirana, pa smo gledali jedan naš leut u Lošinju, imali smo ideju i oko “Abrahama”, toga najpoznatijeg starog broda koji je odavno premašio stotu, ali se vlasnik, Brane Mađerić, jednostavno, ne može od njega odvojiti! Onda smo našli nju, gajetu “Mariju”, u Pašmanu. Vlasnik je iša za njom i kamionom i plaka kad smo je odvozili… – govori nam to kap. Đenko Šandrić, predsjednik Udruge “Betinska gajeta 1740.”.
“Mariju” su natovarili na kamion jer je, vidim, ovdje na navozu u Betini, šupljega boka. Dovezli su je u škver sada najstarijeg betinskog kalafata šjor Ćira Burtine. Dignuta je na važ, a izgleda – prelijepo!
– Ovo je original brodić i ako je na njemu i bila koja dorada, to se lako dade ispravit. A vidi joj timun – lipši je od ičega, timun joj je otkad je i ona! Original! Naravno, triba joj ugradit jarbul, i lantinu, ništa bez toga – govori šjor Ćiro.
Naravno, bez jarbula i lantine ništa jer kako će onda “Marija” regatavat na „latinskim idrima” – a te su regate potaknule ono što već neko vrijeme zovemo “pokret otpora” vlasnika i posada, a taj je pokret, opet, potaknuo osnivanje betinske Udruge, obnovu niza starih, pa i gradnju novih gajeta i leuta naposljetku – i ovaj pronalazak i obnovu “Marije”.
Inače, gajetu je otac dojučerašnjeg vlasnika Šime Stegličića, Božo Stagličić, kupio u Luci na Dugom otoku, a kako su stari papiri izgubljeni, na postojećima kao godina gradnje stoji 1934. Prema iskazu vlasnika, brod je građen u Betini 1922. godine kod poznate brodograditeljske obitelji Filipi (Tošulovi) i ime broda bilo je “Marija”.
Zimi je “Marija” vozila sa’bun, ljeti povrće i voće na relaciji Šolta – Brač. Sad su iz Udruge “Betinska gajeta 1740.” u potrazi za njezinim originalnim podacima, koje se nadaju pronaći u registrima Lučkih kapetanija na potezu između Zadra i Šibenika i na otocima.
S papirima i bez njih, “Marija” je, jednostavno, prelijepa gajeta široka boka i snažne prove. Ne moraš se razumit ni u brodove ni u betinski brodogradnju pa da ostaneš zatečen ljepotom te gajete! Kad bude obnovljena, i dalje će nositi svoje izvorno ime: “Marija”.
‘Marijini’ osobni podaci
U knjižici, zadnji put datiranoj 18. svibnja 1993. godine, stoji da je gajeta “Marija” duga 6,87, široka 2,70, visoka 0,88 cm i s nosivosti od 2,2 BRT.
