– On je moje dijete! Ja sam ga rodila i hoću ga poljubiti deset puta! – uzviknula je u petak u sudnici Županijskog suda prije početka suđenja, stara i bolesna majka zadarskog Al Caponea – 53-godišnjeg Zvonimira Ninčevića kojem se sudu zbog pokušaja ubojstva Tomislava Klarice, obrtnika i predsjednika KK “Voštarnica”.
No, u tome su je uspjeli spriječiti pravosudni policajci obećavši joj da će joj poljupce i kratak razgovor sa sinom omogućiti nakon rasprave.
Ninčević se, podsjećamo, optužnicom tereti da je sredinom prosinca lani oko 23 sata u jednom kafiću u Ulici Josipa bana Jelačića u Zadru, u “žaru” svađe zamahnuo nožem duljine oštrice oko sedam cantimetara u namjeri da ubode Tomislava Klaricu u prsa. Klarica je uspio izbjeći ubod jer ga je uhvatio za ruku, ali ga je Ninčević potom zahvatio po trbuhu i srećom, tek mu lakše ozlijedio trbušnu stijenku.
Optuženi Ninčević je u pritvoru zbog činjenice je ponovio kazneno djelo.
On je naime, prije dvije godine na Županijskom sudu u Zadru u ponovljenom sudskom postupku nepravomoćnom presudom bio osuđen na dvije i pol godine zatvora zbog pokušaja ubojstva istim oružjem – nožem.
Nakon što mu je tužitelj Duško Berović pročitao optužnicu, Ninčević je rekao kako se ne osjeća krivim.
– Ja vjerujem u Boga i kunem se u svoju majku da ću govoriti istinu. Al Capone nije moj nadimak. Nisam ja sam sebe tako nazvao, nego drugi. Priznajem da sam malo psihički bolestan, ali ja želim da se bez obzira na to utvrdi istina – poručio je Sudskom vijeću kojim predsjeda Boris Babić.
Svjedočila žrtva i vlasnik kafića
U petak je svjedočila Ninčevićeva žrtva, Tomislav Klarica koji je rekao kako je Ninčevića prvi put vidio tada u kafiću. Bio sam u društvu i okrenut leđima dok me poslovni partner s kojim sam bio nije upozorio da on ide prema meni – nožem. Dok smo se hrvali, ubo me. Nisam ga uspio sam savladati, drugi su gosti priskočili u pomoć. To je trajalo vrlo kratko. Ne sjećam se najbolje svih detalja. U glavi su mi tada bila moja djeca. On je pao na pod. Možda sam i ja pao. Krvario sam i pomislio je li “to je to”, je li gotovo. Nakon toga došla je policija i dalje o tome ne mogu govoriti jer sam bio bunovan – posvjedočio je Klarica.
Enio Tomeljak, vlasnik kafića u kojem se sve odigralo, ispričao je kako je on u tom trenutku, kada je izbio incident, bio na drugom kraju kafića.
– Počela je gužva i ja sam skočio kako bi ih razdvojio. Onda sam čuo kako Mađar koji je bio u društvu s Klaricom na engleskom viče: “Krv, krv!”. Tada sam se odmaknuo. Nisam se htio više miješati. Ne sjećam se detalja jer je bila gužva, ali je i s jedne i s druge strane bilo u pitanju agresivno ponašanje. Kasnije sam nož bacio u smeće. Ninčevića su uspjeli “oboriti” na pod, a on se nakon nekog vremena uspio podići i otišao je svojim biciklom. Potom je došla policija. Na podu kafića je bilo krvi. U trenutku kada je Ninčević završio na podu, Klarica je već otišao iz kafića. Nisam vidio tko je koga prvi napao i zašto je do incidenta uopće došlo. Koliko znam njih dvojica se ranije nisu poznavala – ispričao je Tomeljak dodajući kako je Ninčević često navraćao u njegov kafić i uvijek je bio miran i pristojan.
Još je rekao kako mu je Ninčević iz pritvora poslao razglednicu s isprikom zbog svega što se dogodilo u njegovom kafiću.
Nakon njegovog svjedočenja Sudsko vijeće je nakon kratkog dogovora donijelo odluku da se rasprava odgodi za sredinu lipnja zbog potrebe psihijatrijskog vještačenja optuženog Ninčevića.
Već mu se sudilo zbog istog “scenarija”! Ninčeviću je bila izrečena zatvorska kazna u trajanju od dvije i pol godine jer je 25. lipnja 2006. godine oko 15.30 sati na Gradskom mostu nožem ubo Edija Lilića s kojim je od ranije imao razmirica. Gurajući bicikl, Ninčević je prišao društvu koje je stajalo uz ogradu mosta i razgovaralo, izvukao nož iz džepa i snažno zamahnuo prema Liliću. Potom je sjeo na bicikl i odvezao se, dok je ranjeni Lilić uspio tek doći do kraja mosta gdje se srušio, nakon čega je kolima Hitne medicinske pomoći odvezen u zadarsku Opću bolnicu.
