Zamoljeni smo objaviti pjesmu posvećenu pokojnom Neviju Paleki Sori. Pjesmu potpisuje anonimni Sorin prijatelj.
Netko će jednom pogledat gore
u srebrn mjesec il sunce zlatno
vidjet će oči gdje sa snom se bore
dok otkucava životno klatno.
Epruveta mraka prelila se opet
po suštini duše i krateru srca
zbog sudbine jedne živtom propet
kaplja mraka preko lica frca
Vidi li netko jedrno na buri
što ga bijesom vjetar para
vidi li netko kako suza žuri
niz lice čovjeka dok stvara
I dokad tako, do kada tako
prstima gnječiti pjesmu ko glinu
jer danas pjesnik može biti svatko
ali samo pravi, za riječ čistu ginu
Udari noći još jedan krug
pruži mi vjetre košćatu ruku
uvijek si bio jedini drug
dok je samoća gasila tugu
Prstima prebirući po žicama
životnih navika i ganuća
u jutro ogrnuto pticama
a pored mora stara kuća
Aureola samoće nad svitanjem
kao manjak zrnca dobrote
pritisnut uvijek istim pitanjem:
“koliko košta grumen ljepote”
Lutanja silna i sol na koži
ožiljci nekad bijahu rane
usud sudbine ko pijesak se množi
dok životno klatno jednom ne stane
Epruveta mraka prelila se opet
po suštini duše i krateru srca
zbog sudbine jedne živtom propet
kaplja mraka preko lica frca
Ko uzburkano more što venama kola
svatko sa svojim križom šutke vlada
dok ne stigne na kraj, sve do ruba bola
onda se krikom u bezdan svlada
I dokad tako, do kada tako
prstima gnječiti pjesmu ko glinu
jer danas pjesnik može biti svatko
ali samo pravi, za riječ čistu ginu
Samo kap vode na suhoj usni
tek kako pomirenje dviju vatri
il me u ponor savijesti zgusni
ili me rukom gnjeva satri
Odakle vjetrovi ovi dolaze
iz kojih to tamnih šuma
dok pored nas nijemo prolaze
rastući ko sjena posred druma
Rukama razderi oblake snene
ko halje nebeskih pravednika
i svoj pogled svrni na mene
jer svi smo jedna blijeda slika
I podaj pokrov golom tijelu
ko utjehu bez kraja
i sažmi jednu mladost cijelu
u skromni kutak svoga raja.
Počivaj u miru prijatelju!!
