Državna su odvjetništva počela općinskim sudovima slati nacrte tužbe kojima se od povratnika kojima su obnovljene kuće, a koji u njima ne prebivaju, traži povrat novca uloženog u obnovu tih kuća uvećanog za zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe.
Riječ je o iznosima od više stotina tisuća kuna. Konkretno, prema dokumentaciji koju posjedujemo u jednom je slučaju rječ o zahtjevu za povrat 310.000 kuna, a u drugom slučaju 210.000 kuna. Zakonski je, naizgled, sve čisto. Prema Zakonu o područjima posebne državne skrbi svaki je korisnik prava na obnovu potpisao ugovornu obvezu da će u obnovljenu kuću useliti u roku od 30 dana od tehničkog pregleda i “u njoj prebivati najmanje 10 godina i u tom roku ne smije istu prodati, darovati ili na bilo koji dugi način otuđiti, bez suglasnosti Ministarstva. U protivnom korisnik je dužan vratiti uložena sredstva za obnovu obiteljske kuće sukladnu članku 65. Zakona o obnovi”. No, pitanje je može li država zakonom nekome odrediti gdje mora prebivati najmanje deset godina.
Državno odvjetništvo je tuženima dostavilo sve potrebno za podmirivanje tog računa. Naveden je, dakle, iznos, žiro račun Državne riznice s pozivom na broj odobrenja, a tužene pozivaju da račune podmire u roku od 30 dana od primitka zahtjeva, a dokaz o uplati trebaju dostaviti odvjetništvu.
Prema Zakonu o obnovi kuće u kojima korisnici prava na obnovu ne prebivaju najmanje deset godina smatraju se nenamjenski utrošenim novcem i na temelju toga država traži povrat. U oba našem listu poznata slučaja riječ o povratnicima srpske nacionalnosti i to na području Zapadne Slavonije. Srpski demokratski forum nedavno je javno upozorio da se jedino Srbima povratnicima strogo kontrolira da li kontinuirano borave u kući koju je obnovila država.
Predsjednik SDF-a Veljko Džakula kazao je za da jest točno da su ljudi potpisali da će živjeti u kući koja se obnavlja, “ali ti ljudi u tim krajevima često nemaju gdje raditi i odlaze tamo gdje ima posla”.
