Statistika pokazuje kako su oko 20 posto žrtava ubojstva u Hrvatskoj žene ubijene od strane muških članova obitelji; supruga ili izvanbračnog partnera, bivšeg supruga, sina ili šogora. Taj je postotak konstanta, istaknula je pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić na sjednici Odbora za ravnopravnost spolova Županijske skupštine Zadarske županije održanoj u Gradskoj vijećnici Grada Benkovca. Tema sjednice Odbora bilo je nasilje u obitelji na području nadležnosti Centra za socijalnu skrb Benkovac.
Siromaštvo je put u nasilje
Govoreći o djelatnosti Centra za socijalnu skrb Benkovac, ravnateljica Milka Blekić je upozorila kako standardi koji stavljaju u odnos broj stručnih djelatnika u centrima za socijalnu skrb i broj stanovnika koji su možda adekvatni u Zagrebu nisu jednako adekvatni i za područja od posebne državne skrbi kakvo pokriva i benkovački Centar.
– Svi stručni djelatnici Centra, nas sedam uključujući i mene, dežurni smo 24 sata dnevno i ako nas pozovu na teren idemo i u tri ujutro jer situacija na terenu ne trpi odgađanja, rekla je Blekić navodeći kako je kampanja informiranja građana o problemu nasilja u obitelji pokazala rezultate koji se očituju u većem broju prijavljenih slučajeva nasilja u obitelji i zatražene pomoći od strane žrtava.
– Najvažnija je prevencija, a ona počinje od pedijatara, od vrtića i osnovnih škola. Važno je da se u najranijoj dobi prijavi zanemarivanje jer ono kasnije preraste u nasilje, upozorila je Blekić ističući kako je važno prekinuti transgeneracijski prijenos nasilja unutar obitelji, te kako su među najčešćim uzrocima nasilja alkoholizam, PTSP i siromaštvo.
– Kad čovjek nema novaca, nema ni živaca i to je idealan put u nasilje. Ne može se zanemariti neravnopravnost spolova pod utjecajem tradicionalnog mentaliteta. Ja sam ovdje rođena i to znam, kazala je Blekić napominjući kako žene s nižim stupnjem obrazovanja ne žele ići u sigurnu kuću, zato teško pronalaze posao i nemaju kamo otići, nego se vraćaju nasilniku.
Na intervencije ne smiju izlaziti nasilnici
Od djelatnika u socijalnoj skrbi koji su sudjelovali na tematskoj sjednici moglo se čuti kako su oni kao struka suočeni s neadekvatnim normiranjem, jer se, za razliku od liječnika koji imaju normu izraženu u broju pacijenta ili sudaca, čija je norma izražen brojem predmeta, norma socijalnih radnika mjeri brojem stanovnika. Pravobraniteljica Ljubičić upozorila je na širok spektar nadležnosti socijalnih radnika koji moraju biti stručnjaci za sve pri čemu ne postoji sustavno razrađena nadgradnja njihove edukacije.
– Posljednjih godina imamo prigovore muškaraca na predrasude i stereotipno postupanje centara kada se radi o roditeljskoj skrbi. Zvuči gotovo smiješno obrazloženje da otac ne može dobiti skrb ako ne radi zato što ne radi, a ako radi zato što radi. Danas u Hrvatskoj ima 60.000 zahtjeva za alimentaciju koja se ne plaća, a postoji i siva brojka majki i očeva koji ne traže alimentaciju. Imamo mali broj očeva koji traže roditeljsku skrb nad djecom, a ne mogu je dobiti zbog otpora u centrima. Očevima koji žele skrbiti za djecu treba dati takvu mogućnost, rekla je pravobraniteljica Ljubičić.