Imam ja još snage za hodati. I dogodine ću doći, ako budem živa i zdrava. Bilo mi je odlično. Zahvalila bih ljudima što su me pustili da sudjelujem, rekla je 74-godišnja Ljubica Kuštera iz Kraja na Pašmanu, najstarija sudionica ovogodišnjeg Šrapinga koja je 20 kilometarsku light stazu prošla za četiri sata i deset minuta. Ona je zajedno s više od 700 škrapera iz Hrvatske i susjednih zemalja odlučila proteklu subotu provesti u prirodi i biti dio najmasovnije hrvatske treking utrke koja se održava na otoku Pašmanu. Utrku su organizirali Općina Tkon i Javno komunalne ustanova Prvenj pod visokim pokroviteljstvom predsjednika RH Ive Josipovića.
Najbrži žure, drugi leže pod maslinom
Žena koja je cijeli život bila domaćica i bavila se poljoprivredom pokazala je kako godine nisu bitne, već treba biti samo živ i imati želju za pustolovinom. Naime, kako kaže naš najslavniji alpinist Stipe Božić, pustolovina nije samo otići u pustinju, popeti se na najvišu planinu, već je i pustolovina doći na škraping te proći tih 20 ili 40 kilometara ultra utrke i ostati na nogama.
Škraping se jednom rečenicom može opisati kao jedinstveni događaj tijekom kojeg na svakom dijelu vlada neopisivi optimizam i pozitivna euforija. Nije to klasična utrka gdje je najvažnije tko će biti prvi. I oni najbrži bez imalo oklijevanja zaustavit će se da propuste sporije, pitati ozlijeđenog treba li mu pomoći i čak dopustiti sebi takav luksuz gubitka vremena da s najviših otočnih vrhova uživaju u panoramskim pogledima na biogradsku rivijeru, otoke zadarskog arhipelaga i Kornate. Oni ležerniji bez problema će sjesti ispod stoljetne maslina, možda na kamenje pokraj mora i odvojiti desetak minuta za odmor, priču ili marendu. Totalno drugačije i opuštenije od drugih. A kako ne bi bilo kada je i sam start atipičan. Nema tu glavnog pravca kretanja svakog natjecatelja. Svatko sa svojom strategijom odmora i opuštanja ide u osvajanje kontrolnih točaka. Sve to pod budnim okom lokalnih mještana, osobito onih srednje i starije dobi koji radije vrijeme provode s motikom u vrtu ili s makinjom za polijevanje maslina na leđima.
Mještani pokazuju put
– Prije trideset godina ljudi su nas planinare i avanturiste smatrali luđacima. Po selima su nas pitali tko nas plaća da idemo okolo, kaže Stipe Božić.
Sada više ništa ne pitaju kao što se i ne čude nakon toliko godina. Čak im je drago vidjeti da se nekoliko stotina mladih ljudi šetka njihovim otokom. I uvijek će im rado pomoći, pokazati im pravi put i na taj način sudjelovati u cijeloj igri.
Bez imalo pretjerivanja može se reći da je Škraping manifestacija koja na najbolji način promovira otok Pašman i općinu Tkon. Važan je dio turističke ponude ne samo Zadarske županije nego i cijele Hrvatske. Ona je posebno vrijedna u doba kada turizam nije samo sunce i more. Turisti traže aktivan odmor, žele vidjeti i probati nešto novo.
– Mi na ovaj način produžujemo turističku sezonu, promoviramo naše otoke i Hrvatsku. Ljudi koji su se natjecali na Škrapingu dođu ovdje u našu općinu i na naš otok na ljeto. Ne samo oni nego i njihovi prijatelji kojima su oni prenijeli svoje dojmove te oni koji su za nas čuli i gledali fotografije sa Škrapinga na raznim portalima, kaže načelnik Općine Tkon Danijel Katičin.
Prvui na cilju Goran Vukelić i Anica Hribar Prvo mjesto na 40-kilometarskoj Ultra utrci u konkurenciji muškaraca osvojio je Goran Vukelić, a konkurenciji žena Anica Hribar. Dvadeset kilometara light utrke u muškoj konkurenciji prvi je prošao Juraj Tisanić, a žena Neža Juravčić i Lola Novaković. Osam kilometarski đir kod muškaraca prvi su završili Andrej Baraka, Andrija Jona i Marko Magić, a kod žena Vesna Javorović i Sonja Fornarić.
Sretna pogreška – treking postao škraping Prije sedam godina kada je na Pašmanu organizirana prva treking utrka bilo je samo 160 natjecatelja. Tada se sve još nije zvalo Škraping. Iz lapsusa jedne članice tima organizatora koja je ne mogavši se sjetiti riječi treking rekla škraping, nastalo je ime najpopularnije hrvatske utrke. Danas na njoj sudjeluje četiri puta više natjecatelja nego prve godine. Mnogi su članovi planinarskih društava s prostora cijele Hrvatske. Odazivom prednjače članovi biogradskog PD Belvedere, kojih je ove godine bilo dvadesetak.
Najbrži žure, drugi leže pod maslinom
Žena koja je cijeli život bila domaćica i bavila se poljoprivredom pokazala je kako godine nisu bitne, već treba biti samo živ i imati želju za pustolovinom. Naime, kako kaže naš najslavniji alpinist Stipe Božić, pustolovina nije samo otići u pustinju, popeti se na najvišu planinu, već je i pustolovina doći na škraping te proći tih 20 ili 40 kilometara ultra utrke i ostati na nogama.
Škraping se jednom rečenicom može opisati kao jedinstveni događaj tijekom kojeg na svakom dijelu vlada neopisivi optimizam i pozitivna euforija. Nije to klasična utrka gdje je najvažnije tko će biti prvi. I oni najbrži bez imalo oklijevanja zaustavit će se da propuste sporije, pitati ozlijeđenog treba li mu pomoći i čak dopustiti sebi takav luksuz gubitka vremena da s najviših otočnih vrhova uživaju u panoramskim pogledima na biogradsku rivijeru, otoke zadarskog arhipelaga i Kornate. Oni ležerniji bez problema će sjesti ispod stoljetne maslina, možda na kamenje pokraj mora i odvojiti desetak minuta za odmor, priču ili marendu. Totalno drugačije i opuštenije od drugih. A kako ne bi bilo kada je i sam start atipičan. Nema tu glavnog pravca kretanja svakog natjecatelja. Svatko sa svojom strategijom odmora i opuštanja ide u osvajanje kontrolnih točaka. Sve to pod budnim okom lokalnih mještana, osobito onih srednje i starije dobi koji radije vrijeme provode s motikom u vrtu ili s makinjom za polijevanje maslina na leđima.
Mještani pokazuju put
– Prije trideset godina ljudi su nas planinare i avanturiste smatrali luđacima. Po selima su nas pitali tko nas plaća da idemo okolo, kaže Stipe Božić.
Sada više ništa ne pitaju kao što se i ne čude nakon toliko godina. Čak im je drago vidjeti da se nekoliko stotina mladih ljudi šetka njihovim otokom. I uvijek će im rado pomoći, pokazati im pravi put i na taj način sudjelovati u cijeloj igri.
Bez imalo pretjerivanja može se reći da je Škraping manifestacija koja na najbolji način promovira otok Pašman i općinu Tkon. Važan je dio turističke ponude ne samo Zadarske županije nego i cijele Hrvatske. Ona je posebno vrijedna u doba kada turizam nije samo sunce i more. Turisti traže aktivan odmor, žele vidjeti i probati nešto novo.
– Mi na ovaj način produžujemo turističku sezonu, promoviramo naše otoke i Hrvatsku. Ljudi koji su se natjecali na Škrapingu dođu ovdje u našu općinu i na naš otok na ljeto. Ne samo oni nego i njihovi prijatelji kojima su oni prenijeli svoje dojmove te oni koji su za nas čuli i gledali fotografije sa Škrapinga na raznim portalima, kaže načelnik Općine Tkon Danijel Katičin.
Prvui na cilju Goran Vukelić i Anica Hribar Prvo mjesto na 40-kilometarskoj Ultra utrci u konkurenciji muškaraca osvojio je Goran Vukelić, a konkurenciji žena Anica Hribar. Dvadeset kilometara light utrke u muškoj konkurenciji prvi je prošao Juraj Tisanić, a žena Neža Juravčić i Lola Novaković. Osam kilometarski đir kod muškaraca prvi su završili Andrej Baraka, Andrija Jona i Marko Magić, a kod žena Vesna Javorović i Sonja Fornarić.
Sretna pogreška – treking postao škraping Prije sedam godina kada je na Pašmanu organizirana prva treking utrka bilo je samo 160 natjecatelja. Tada se sve još nije zvalo Škraping. Iz lapsusa jedne članice tima organizatora koja je ne mogavši se sjetiti riječi treking rekla škraping, nastalo je ime najpopularnije hrvatske utrke. Danas na njoj sudjeluje četiri puta više natjecatelja nego prve godine. Mnogi su članovi planinarskih društava s prostora cijele Hrvatske. Odazivom prednjače članovi biogradskog PD Belvedere, kojih je ove godine bilo dvadesetak.
