Severina, trenutačno najpopularnija mama, u prvim tjednima druženja sa sinčićem Aleksandrom zasigurno ne razmišlja o novim hitovima, koncertima, svemu onome što čini njezin profesionalni život. Karijeru je sada gurnula u drugi plan, a svoj će kontakt s fanovima određeno vrijeme održavati samo preko društvenih mreža. No, od dugo i pažljivo građene karijere, u to smo posve sigurni, Seve neće odustati.
Seve ima sreću da je sebi svojim radom stvorila lijepu novčanu “pozadinu”. Mir i sigurnost, pa čak i eventualno dulji izostanak s pozornice, omogućuje joj i činjenica da je otac njezina prvorođenca jedan od najbogatijih ljudi na Balkanu. Tim se više lijepa Splićanka neće morati sučeljavati s mukom prosječne hrvatske rodilje: grubom rezanju plaće nakon nekoliko mjeseci porodiljnog. Ili povratku na posao zbog straha od neke ambiciozne kolegice, otkaza ili… već nečeg drugog.
Zato ne čudi što se sve veći broj mama vraća na posao puno prije zakonom određenog roka. Ne biste vjerovali koliko je poznatih žena u ovoj skupini, lica koja svakodnevno gledamo sa stranica novina ili TV ekrana!
je li sve u redu?
Kako su uskladile svoje majčinske i profesionalne obveze?
– Vratila sam se na strunjače dva mjeseca nakon poroda i bilo je jako teško, i ostaviti bebu doma i vratiti se u formu. Ali godinu dana izbivanja iz sporta bio bi velik udarac mojoj karijeri. Nisam to mogla učiniti, a sreća je da sam u toj odluci imala veliku podršku supruga, također sportaša, i roditelja koji su stalno bili na pomoći – kaže splitska sportašica Marijana Mišković, prva hrvatska olimpijka u judu, te nastavlja:
– Nemojte misliti da mi je bilo lako napustiti bebu i otići 15 dana negdje daleko na pripreme ili natjecanja. Radio je telefon, često! Uvijek ti se mota po glavi, uvijek pomisliš: što sada moj sin radi, je li sve u redu, je li jeo? Ali nisam se plašila, znam da ga nisam ni zakinula jer oko njega je mala odana hrpica ljudi koji ga vole, vode brigu o njemu, stalno ga paze. Tako je moja grižnja savjesti bila manja – kaže Marijana.
Ali dok je Marijana u Splitu, sinčić je na treninzima stalno s njom, tako da mu je dvorana postala velika igraonica. S punim se pravom može kazati – mališan, iako ima tek dva ljeta, već je odgulio dobar broj treninga.
A kako to izgleda kad mamom postane žena koja slovi za jednu od ponajboljih hrvatskih menadžerica? Direktorica Katica Pupić-Bakrač, moćna poslovna žena zaslužna za iznimne uspjehe zadarske zračne luke, odlučila se za povratak na posao: prije dvije godine, samo 20 dana nakon poroda (!), vratila se na svoje radno mjesto. Malena je došla kao treće dijete, a uravnoteživanje trećeg majčinstva, obitelji i posla bilo je naporno.
– Joj, bilo je teško, ne znam što bih rekla, ali nema tu puno prostora za manevar. Morala sam potpisati jedan važan ugovor i tako sam se vrlo brzo vratila raditi. Nisam jedina koja je to učinila, oko mene ima još puno brižnih mama koje su to morale ili su tijekom porodiljnog stalno bile u kontaktu s poslom.
Da, da, neki su mi čak i zamjerili taj moj brzi dolazak. I muškarci, i žene, premda su one to više komentirale. Ali tako je moralo biti. Nisam mogla reći: evo, moj će me posao čekati godinu dana. Bila je to uistinu teška odluka… Na to se stvarno morate odlučiti. Voljela bih da je bilo drukčije. Ali nije mi to bio prvi put, znate li? – kaže Katica.
Nije, jer je ova Zadranka već s drugim djetetom bila stavljena u situaciju “op ili trop” – vratiti se na posao ranije ili se suočiti sa zapošljavanjem nekog drugog na njezino tadašnje honorarno radno mjesto. I tako je nakon tri mjeseca Katica bila u punom radnom zamahu.
Izlazak i grižnja savjesti
– Nisam mogla drukčije i onda samo preostaje da se čovjek organizira. Jednostavno mora. Kad je stigla ova malena, pomagala mi je svekrva, suprug, poslije sam našla ženu koja ju je čuvala dok nije krenula u jaslice.
Dojila sam malenu sedam mjeseci i to je bilo prilično zahtjevno jer sam morala mlijeko izdajati na pumpicu pa ga čuvati u hladnjaku. A stalno morate biti dostupni, opet kažem, poslovi ne čekaju moje majčinstvo. Da je moglo biti drukčije… Ali nije. No, nisam se grizla, uvijek su tu bili najbliži koji su curicama pružali sve što je trebalo u tim mojim izbivanjima. A kad bih se vratila kući, sve sam nadoknađivala – kaže Katica.
– Nije to bilo pitanje novca, ja sam jednostavno takva. Volim ovaj posao. Nije bilo ni pitanje eventualnoga gubitka neke uloge. Jednostavno sam odlučila da ću se vratiti ranije, znajući da uz dobru organizaciju mogu sve postići. Glumački je ritam drukčiji od uredskog, dva sata budem na probama pa trčim doma malenoj. Za vrijeme predstave malo me nema, ali čim završi, trčim doma. Kad sam na putu, znam svaka dva sata nazvati doma da vidim što je s njom. Čak mi znaju reći da im ne dosađujem, da bi mi javili kad bi se nešto dogodilo – kaže Ana.
Stvar spašavaju njezini roditelji umirovljenici i, naravno, suprug koji je velika podrška. Ana kaže i da svaka žena zna što je najbolje za nju i za dijete, te drži da baš ničim nije ugrozila malenu time što jedan dio dana ne provodi s njom.
Drugi, pa treći put
Karmela Vukov Colić
– Nekako bih mogla kazati da sam s tim što sam zaposlena bolja nego da sam stalno kod kuće. Malena je u svakom trenutku okružena silnom brigom i ljubavlju, a čim mama dođe kući, posvećena sam joj milijun posto. Ona je navikla na to da smo svi stalno oko nje, ovako joj svi dajemo najbolji dio sebe. Mlijeko sam izgubila brzo nakon poroda pa sam je brzo stavila na zamjensku prehranu. Nekako me je “zaobišlo” spremanje svojeg mlijeka u hladnjak… Ipak, odlična organizacija temelj je svega – kaže Ana.
