Do kraja mjeseca, pred Vladom trebale bi se naći izmjene Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji. Ministar zdravlja Rajko Ostojić izmjene zakona nedavno je dobio od stručne radne skupine koja je na njima radila, a sada ih i sam razmatra prije nego što prijedlog dođe pred Vladu. Ne iznoseći svoj osobni stav, kako ga time nekome ne bi eventualno nametnuo, Ostojić kaže da će slušati eksperte iz medicine, bioetike i prava, koji su pisali taj Zakon.
Dok novi, izmijenjeni Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji ne stupi na snagu, u hrvatskim bolnicama radi se po postojećoj zakonskoj regulativi. Liječnici odnosno ginekolozi koji se bave humanom reprodukcijom, uglavnom ne gube vrijeme razmišljajući o, kako se to često želi prezentirati, Ostojićevom rušenju Milinovićevog zakona o umjetnoj oplodnji, već naporno rade i usavršavaju se kako bi pomogli parovima, koji se liječe od neplodnosti, da ipak dobiju djecu.
Među njima je i zadarski ginekolog dr. Zdenko Matas, koji je na subspecijalizaciji iz humane reprodukcije, a medicinski potpomognutom oplodnjom u Općoj bolnici Zadar bavi se već deset godina. Dr. Matas, pionir je inseminacije u zadarskoj Općoj bolnici.
– Medicinski potpomognuta oplodnja sastoji se od unutartjelesne i izvantjelesne oplodnje. Unutartjelesna oplodnja je oplodnja kod koje se sjeme muškarca s jednim kateterom odlaže u šupljinu maternice žene. To je ono što mi u Zadru radimo. Dakle, od metoda asistirane reprodukcije radimo unutartjelesnu oplodnju, postupak koji se zove inseminacija. Razlikuju se dva oblika inseminacije, artificijalna inseminacija s mužem (AIH) i artificijalna inseminacija sa sjemenom donora (AID). Za AID je potrebna banka sjemena što mi ovdje nemamo, tako da je inseminacija koju radimo u Zadru AIH, dakle oblik izvantjelesne oplodnje kod kojeg suprug daje sjeme koje se u točno određeno vrijeme odloži u šupljinu maternice i na taj način dolazi do oplodnje, kaže dr. Zdenko Matas, dodajući da je to prvi korak, najjednostavnija metoda, koja je relativno jeftina i bezbolna za ženu, a njome se može značajan dio parova “riješiti”.
Inseminaciji prethodi složena obrada pacijenata, parova. Dr. Matasu dolaze pacijentice koje imaju problema sa začećem, nakon čega on ih upućuje na daljnju obradu. Vrsta obrade je individualna i razlikuje se od pacijentice do pacijentice. Inače, što se tiče uzroka neplodnosti, ranije se smatrala da je to uglavnom ženski problem. No, dr. Matas kaže da su se vremena promijenila i čimbenici, muški i ženski su se izjednačili. Podjednako čimenika, 35 do 40 posto, pripisuje se i muškarcima i ženama. Kod 10 do 15 posto situacija, uzrok je obostran. Isti postotak ide i na situacije u kojima se ne može pronaći uzrok neplodnosti.
– Neke stvari u obradi neplodnosti vezane su za menstrualni ciklus. Jednostavno moramo neke hormone kontrolirati u određenoj fazi ciklusa, raditi ultrazvuk u određenoj fazi… Najčešće treba nekoliko mjeseci da ta obrada završi, da se zaokruži i stekne dojam što je uzrok neplodnosti kod žene te da se adekvatno postupi. Nakon završetka obrade, žene kojima možemo pomoći u Zadru, idemo na postupak inseminacije. Uspješnost inseminacije je od 10 do 12 posto, što ovisi o lijekovima i stimulaciji, govori dr. Matas, ističući da se na zadarskom Odjelu za ginekologiju i opstetriciji, točnije Odsjeku za ginekološku i humanu reprodukciju obavi 50 postupaka inseminacije godišnje.
U Hrvatskoj, godišnje se obavi između 1.400 i 1.500 inseminacija. Prema postojećem zakonu dobna ograničenja ne postoje. Dr. Matas pojašnjava da je struci prepuštena procjena hoće li se uopće ići na inseminaciju ili izvantjelesnu oplodnju. Ovisno o procjeni struke parovima se savjetuje i da idu na donaciju jajnih stanica, koja je u Hrvatskoj postojećim zakonom dozvoljena no nije zaživjela u praksi jer nema banke jajnih stanica.
Odlaze u Sloveniju i Češku
– Kako zakon predviđa takvu mogućnost, a ona nije zaživjela u našoj zemlji, HZZO snosi troškove odlaska u inozemstvo, gdje postoje banke jajnih stanica. Prije to nije bilo moguće, pa je ministar Milinović to dozvolio, no nije se formirala banka, za to treba mnogo vremena, ali tu je i mnogo kompleksnih pitanja, navodi dalje dr. Matas.
Žene koje idu na izvantjelesnu oplodnju, imaju pravo zamrznuti jajnu stanicu jer je cilj postići što više jajnih stanica. Kao primjer dr. Matas je naveo postojanje 12 folikula, od kojih se dobije 8 jajanih stanica. Od tih osam, pet je kvalitetnih jajnih stanica. Od tih pet, tri imaju pravo ići u oplodnju, a preostale dvije mogu se zamrznuti.
– Sam postupak donacije nije zaživio, no radi se na formiranju banke jajnih stanica. Takve banke postoje u susjednim zemljama, tako da naši ljudi najviše odlaze u Ljubljanu, Maribor i Prag. Osim blizine, u tim bolnicama rade liječnici koji imaju veze s Hrvatskom i Zadrom, a i lakše se sporazumijevamo sa Slovencima, nego s Austrijancima i Nijemcima, kaže dr. Matas.
Žene, za koje se obradom utvrdi da im inseminacija ne bi pomogla, dr. Matas šalje u bolničke centre koji se bave izvantjelesnom oplodnjom. U zadarskoj Općoj bolnici ta metoda je još uvijek nedostupna.
– U Zadru ne radimo izvantjelesnu oplodnju, no volio bih da i to možemo. Financiranje i prostor svugdje su veliki problem pa tako i kod nas. U biti prostor imamo, mi to zovemo podrum. Tu je trenutno transfuzija, urologija, no ipak ti prostori bi se mogli jednog dana iskoristiti za unutartjelesnu i izvantjelesnu oplodnju. Možda kad se izgradi poliklnika. Drugo je pitanje opreme, ona po meni više i nije toliko skupa jer dio opreme imamo. Za ostalo bi nam trebalo oko 1,2 do 1,5 milijuna kuna. Skupo ili ne, medicina danas mnogo košta, pa se čini prihvatljivo. Nedostaje nam i kadar, ja sam na subspecijalizaciji iz humane reprodukcije no trebale bi nam i kolege iz biologije, koji se bave baš spajanjem tih jajnih stanica, kaže dr. Matas, navodeći da zapošljavanje i doškolovavanje nije velika prepreka, nešto što nije izvedivo. Iako priželjkuje jedan takav odsjek, dr. Matas kaže da zbog situacije u društvu, mora biti realniji. Zna da takav odjel nije jedino što nedostaje zadarskoj Općoj bolnici koja pokušava riještiti zarazni odjel, onkologiju, centralni bolnički prijem…
– U više navrata sam pokušavao, doista mi je želja dovesti i tu izvantjelesnu oplodnju u Zadar. Prije 10 godina počeo sam raditi inseminaciju, danas je još uvijek jedini ja radim, unatoč tome želio bih više, ići dalje, raditi i izvantjelesnu oplodnju. Kad završim ovu subspecijalizaciju bit ću osposobljen i za postupke izvantjelesne oplodnje. No, problem je što ću biti majstor bez alata, govori dr. Matas, dodajući da iako se neplodnost liječi lijekovima, kirurškim zahvatima i inseminacijom, postoji ipak dobar dio žena, zapravo parova kojima je potrebna izvantjelesna oplodnja, zbog kojih bi postojanje malog centra bilo opravdano.
Poštivati etička načela
– Neka pravila se moraju postaviti. Nisam za trgovanje ni eksperimentiranje, kao što nije nitko iz naše struke. Ja sam uvijek za poštivanje pravila, zakona… U svakom slučaju, pokušajmo imati što više djece, kaže dr. Matas, dodajući da je sretan što može pomoći parovima da dobiju djecu.
