Proteklih “bijelih” tjedana bilo je dana kada zadarski barkajoli nisu vozili. A nisu, kako su nam oni sami kazali, zato što nije bilo putnika. Jedan barkajol je rekao da je znao čekati i po dvadeset minuta na pokojeg putnika, a bilo je toliko hladno od prejake bure da bi odlučio kako toga dana neće više voziti. On nam je rekao i da je u njihovom poslu sve gore pa i kada je lijepo vrijeme.
-Zadar se sasvim promijenio, sve manje ljudi ide na Poluotok, jer tamo je i sve manje institucija u koje bi građani trebali odlaziti, grad je sve manje privlačan, kazao je dodajući da je na Poluotoku i sve manje prodavaonica, da su se preselile izvan središta grada, a glavna zadarska ulica se “načičkala” bankama. Više to nije ona Kalelarga što je nekad bila, ona koja je zadarsku mladost “pozivala” na Poluotok.
Barkajoli napominju da se ni otočani više ne prevoze barkom, “jer kada navečer stignu brodovi s otoka po njihove putnike dolaze auta”. No, otočani imaju i drugačije mišljenje, oni tvrde da u vrijeme kada dolaze brodovi barke ne voze i poučeni takvim iskustvima, unaprijed se pobrinu da ih dočekaju auta.
Osim svega toga, jedan starosjedilac Brodarice koji se više od 60 godina prevozi barkom, kaže kako se danas u siromašna vremena stanovnici Brodarice, Puntamike i ostali sve manje odlučuju na prijevoz barkom i stoga što im je skupo. Po pet kuna u svakome pravcu, a to je nekima, kaže, za kruh i mlijeko.
Zato ljudi ako moraju u grad idu pješice, preko mosta. I Puntamičani su nekada ako su trebali nešto obaviti u zapadnome dijelu grada, znali doći gradskim autbusom do “đige”, a potom dalje barkom, ali kako nisu sigurni da barka vozi, uglavnom nitko to više ne prakticira. Isto tako, ovaj čovjek napominje kako se događalo da ljudi krenu prema barci, pa i proteklih dana, dođu do kraja “đige” i tek tada vide da nema barke.
Onda nazad i sve okolo do mosta. Jer, barka se ne vidi s početka dugačke “đige” i mora se doći sve do kraja da bi se znalo ima li je ili nema. Zato predlaže da se na početku “đige” ugradi nekakav semafor ili nešto slično, da bi ljudi znali vozi li barka i hoće li uopće produžiti hodati. To nam je ovih dana kazao i jedan barkajol i zamolio da to napišemo i predložimo gradskoj vlasti da ugrade neki uređaj koji bi građanima pokazivao radi li barka. Čak tvrdi da ima ljudi na strani Brodarice koji bi taj uređaj uključivali prema potrebi.
Dakle, ima dosta razloga da bi se na početku “đige” mogao postaviti nekakav zeleno-crveni semafor.
