Nakon objave u medijima da je petogodišnjega dječaka ugrizao pas, kojega je potom dječakov otac ubio sjekirom, udruga Prijatelji životinja dobiva reakcije građana, zgroženih događajem i postupanjem pojedinaca.
Prema navodima iz medija, u Modruškoj Munjavi kod Josipdola, petogodišnji dječak bio je sam u dvorištu i tukao je štapom psa koji mu nije dao da uzme igračku. Pas, vezan na lancu, napao ga je i izgrizao po glavi. Dječaku je pružena liječnička pomoć i sanirane su mu ozljede, a otac dječaka ubio je psa sjekirom.
Udruga Prijatelji životinja ponovno upozorava da se tragični događaji koji završavaju ubijanjem životinja, a ponekad i ljudskim žrtvama, poput ovoga, ponavljaju godinama, bez rješavanja osnovnog uzroka problema – neprimjerenog postupanja prema psima i njihovog držanja na lancu. Psi se u javnosti tada prikazuju kao krvoločne opasne životinje koje treba zatući, a bez isticanja činjenice da je odgovornost za tragediju isključivo ljudska.
Psi, osobito u manjim, ruralnim sredinama, redovito se drže vezani na lancu, koji ih sputava u kretanju i prisiljava da život provedu u bijednim uvjetima, nemoćni da se zaštite od vremenskih nepogoda, zlostavljanja i udaraca ljudi, često jedu i obavljaju nuždu na istome mjestu, a brojni su slučajevi da im se lanac ureže u vrat. Psi na lancu potpuno su zanemareni, a njihove prirodne potrebe se ignoriraju. U dugogodišnjoj agoniji, frustrirani nemogućnošću kretanja, psi postupno postaju strogi i opasni čuvari, koji reže i laju na svakoga. Kada iz ‘nepoznatih razloga’ podivljaju i nekoga napadnu, tada ih dotadašnji ‘članovi obitelji’ usmrćuju hicem iz vatrenog oružja ili udarcem motike ili sjekire po glavi.
Također, odgovornost je roditelja ne ostavljati djecu samu s psima, učiti ih da ne draže psa, ne vuku ga za rep i uši niti udaraju štapom te ih učiti nenasilnom i suosjećajnom postupanju prema drugim živim bićima. Prijatelji životinja traže sankcioniranje čovjeka koji je sjekirom zatukao psa, zbog zanemarivanja, zlostavljanja i ubojstva psa te kršenja Zakona o zaštiti životinja i Kaznenog zakona, kao i zbog ostavljanja djeteta samoga bez nadzora. Kao što nije zakonom niti etički opravdano zatući sjekirom čovjeka koji je nekome naudio, tako je nedopustivo takvo postupanje prema životinjama i zaslužuje strogo kažnjavanje jer nema opravdanja za nasilje i ubojstvo. Da je dijete ozlijedio neki stroj, problem se ne bi riješio razbijanjem stroja, već pozivanjem na odgovornost roditelja, što je i ovdje slučaj.
Pri izradi Zakona o zaštiti životinja nije prihvaćen prijedlog udruge Prijatelji životinja za zabranom držanja pasa vezanih na lancu ili drukčije vezanih. Iako austrijski zakon strogo zabranjuje bilo kakvo vezivanje pasa, odbijena je čak i blaža verzija prijedloga za zabranom vezivanja pasa. Ipak, Zakonom o zaštiti životinja zabranjeno je prisiljavati životinje na ponašanje koje kod njih izaziva bol, patnju, ozljede ili strah; zanemarivati životinje s obzirom na njihovo zdravlje, smještaj, ishranu i njegu te ograničavati kretanje životinjama na način koji im uzrokuje bol, patnju, ozljede ili strah (čl. 4., stavak 2., točke 12., 16. i 21.), a kućnim ljubimcima se moraju osigurati uvjeti držanja u skladu s njihovim potrebama (čl. 48., stavak 1.). Držanje pasa na lancu u suprotnosti je s navedenim zakonskim zabranama.
Građane je šokirala i izjava Zlatka Mihaljevića, načelnika općine Josipdol, povodom tragičnog događaja: ‘Žao mi je što se to dogodio, pogotovo zato što smo puno proračunskog novca utrošili na borbu protiv pasa lutalica i propisno uklanjanje njihovih lešina.’ Psi lutalice su napušteni i često zlostavljani psi protiv kojih se nitko ne bi trebao boriti, niti je rješenje koje sugerira gospodin Mihaljević, ubijanje pasa lutalica, primjereno civiliziranoj državi i humanom društvu. Lokalne zajednice imaju zakonsku obavezu rješavati problem napuštenih životinja izgradnjom skloništa, programima kastracije, mikročipiranjem pasa, kažnjavanjem neodgovornih osoba zbog napuštanja i zlostavljanja životinja, dizanjem svijesti građana o zaštiti životinja, počevši od škola i vrtića te poticanjem građana kroz medije i javna glasila na udomljavanje pasa.
Psi i ostale životinje su živa bića koja imaju svoje potrebe te osjećaju patnju i bol zbog zanemarivanja i zlostavljanja, kao i ljudi. Ljudi koji nemaju uvjete za držanje i skrb o životinjama ne bi ih nikada trebali uzimati i držati u nenormalnim uvjetima, kako bi se spriječila i patnja životinja i tragedije u kojima stradavaju ljudi i ostale životinje. Državne i lokalne vlasti imaju povećanu odgovornost educirati stanovništvo, poticati kulturu ophođenja prema životinjama kao osjećajnim živim bićima, a ne postupati nazadno i neprimjereno civilizacijskim dosezima 21. stoljeća.
