Doris Pinčić postala je gotovo preko noći najpopularnija hrvatska glumica. Iznenadnu slavu Doris je stekla zahvaljujući ulozi Lare u seriji „Larin izbor” koja se već nekoliko mjeseci prikazuje na Novoj tv.
– U mom životu se gotovo ništa nije promijenilo, jedino što te ljudi prepoznaju i ne možeš biti toliko opušten, moraš paziti na svaki svoj istup, sve je pod povećalom. Inače, radim puno i ne stignem misliti na status.
Za Doris su zaustavljanja na ulici postala dio svakodnevice, jer ju ljudi prepoznaju i komentiraju događaje iz serije.
– Svi me zovu Lara. Meni je to draga uloga, i prvi veliki projekt, ali ja to doživljavam kao jednu ulogu i nadam se da neću ostati Lara, kaže Doris. Na pitanje je li joj se san ostvario ili još čeka da se ostvari Doris kaže da je u današnjoj situaciji zapravo blagoslovljena činjenicom da radi posao koji voli, zarađuje za život i nije ovisna o roditeljima.
– Ipak, mislim da je vrhunac ostvariti glumački kontinuitet, kaže Doris, i ističe kako je ovo početak, te kako ju čeka još puno posla.
Na setu, kao i u životu ima loših dana, potvrdila je Doris, ali sve spašavaju „divne kolege” i ugodna radna atmosfera. Ponekad mi pofali Doris, ali u takvim danima rade telefoni i prijatelji, sve je to život.
Često se čuje kako je snimanje sapunica vrlo naporno. I Doris to potvrđuje i kaže da oko 150 osoba svakodnevno naporno radi na seriji. Ustajanje je rano i radi se čitav dan.
-Cilj je u što manje vremena napraviti što više posla. Ustajemo oko 5 ili 6 sati, ide se u šminku i cijeli dan smo na setu do 20 sati s pauzom za ručak. Sreća ovog projekta je da radi jako puno mladih glumaca, i iskusniji glumci u sapunicama ističu to kao prednost, kažu da se osjeća svježina. Nerijetko se dogode napadi smijeha, da ne možemo snimiti scenu, pa u tim situacijama nekada dobijemo stanku, da se malo smirimo, priča Doris.
Doris kaže kako joj je „Larin izbor” otvorio neka nova vrata, te da pregovara o dvije, tri nove „jako lijepe stvari”. Mladim djevojkama poručuje kako je svaki uspjeh plod rada, i jedino što može reći je „svoje dvije ruke, svoje dvije noge i raditi, raditi..”
