S Knockout snow festivala u francuskim Alpama zadarski Postolari vratili su se s mnoštvom novih poznanstava, lijepih iskustava, ali i kolektivnom prehladom i odlukom da odsad putuju samo u toplije krajeve. Kako doznajemo od suosnivača benda Davora Valčića, do skijališta im je trebalo čak šesnaest sati, a i onog trenutka kada su se iskrcali iz kombija, ošinula ih je poprilična temperaturna razlika.
– Prvo smo trebali proći Italiju i onda kada uđeš u Francusku imaš još prilično voziti, a uvjeti su bili jako sniježni i bila je jako gusta magla pa smo vozili jako sporo. I to se onda oteglo na 16 sati, nikako stići… I onda kada smo stigli i otvorili vrata kombija, uslijedio je temperaturni šok, priča Davor otkrivajući neprilike na koje su s kombijem naišli na uzbrdici prije skijališta.
– Zapeo nam je kombi. Pa nije mogao naprijed, pa nas je vraćalo natrag, pa smo morali stavljat lance, pa nitko nije znao stavit lance (smijeh). Pa su tamo bili neki iskusni momci koji su već dosta zimovali i onda su oni na brzinu u dvije minute stavili te lance. Uglavnom, kada smo došli u apartman prva stvar koja nam je bila jest kuhanje juhe i spavanje. Tek sutra smo počeli s aktivnostima, prepričava Davor.
Na početku je, kaže, bilo snalaženja jer je pola njihove ekipe, poput basista Pave, došlo na na zimovanje u trenirci.
– Ne bi da smo išli negdje na izlet, a ne u Alpe. Kada smo prešli talijansku granicu temeratura je bila jedan ili nula stupnjeva. Pa je išlo još niže da bi na kraju bilo minus šest. Minus šest temperatura, kada sam ja to osjetio u životu? Vjerojatno nikad. Možda kada staviš ruku u led i vadiš lignju iz zamrzivača onda osjetiš tu hladnoću. Ali, uglavnom smo se provodili noćima da tako smo znali prospavati dnevna zbivanja i događanja. Bili smo noćni tipovi francuskih Alpa, kroz smijeh kazuje Davor, dodajući kako je bilo i nekih iz benda koji su se okušali i u skijanju, i to vozač i menadžer. Ovi ostali su se ipak odlučili držati sigurnog.
– Nitko nije htio riskirati dan prije svirke i stati na skije da ne bi sutradan na svirci morali biti u gipsu. A opet, nitko se nije htio u gipsu vratiti ni doma. A ovi što su probali, to je bilo presmiješno i gledati. U svakom slučaju, bilo je jako zabavno, kazao je Davor. On na skije ipak nije stao uz pojašnjenje kako je odlučio ostati na “čvrstom i sigurnom tlu”.
Svirka je prošla i više nego dobro, kaže, jer je bio pun šator, a u njega stane oko tisuću ljudi.
– Bilo je jako puno ljudi koji su znali naše pjesme i koji su skandirali i pjevali, a za sve ostale koji su nas tada prvi put čuli, to nam je bila jako dobra reklama. Jer, bilo je dosta ljudi iz Bosne i Hercegovine, Srbije, ali i Francuske i Italije i to je za nas bilo jako dobro.
Umjesto svirke – šmrcanje
Na konstataciju je li i šmrcanje nosa “zaradio” u Alpama, Davor odgovara:
– Ma sve je to od Alpa! Dabi evo leži već doma, ja odrađujem njegove smjene na poslu. Vinko trubač je isto doma, leži bolestan… Svi šmrcaju, a i mene lagano iz dana u dan ide sve jače i jače.
Sarme, toliko često nošen specijalitet od strane hrvatskih putnika nisu uspjeli probati, ali zato jesu kotlovinu, otkriva na koju ih je zvala jedna ekipa iz Samobora.
– Družili smo se i voditeljem Marijem Petrekovićem s kojim je bilo jako urnebesno. Imali smo s njim jedan kvalitetan apartmanski party. Bilo je divno iskustvo biti tamo i upoznati dosta novih ljudi, svirati na toj temperaturi u kratkim hlačama i košuljicama kratkih rukava i kravaticama – sve uredno. To nam je i uzelo danak, zaključuje Davor.
“Postolarima” cvjeta posao Za ovu godinu Postolari su za četvrti i peti mjesec već bukirani, a uskoro bi trebali zasvirati i na fašniku u Samoboru. Izlazak novog albuma zakazan je za 21. ožujka, nakon čega će pustiti da pjesme malo prokolaju među ljudima. Potom slijedi dvodnevna promocija u zagrebačkom Ksetu, a vjerujemo i “debelo” bukirano ljeto.
