Početkom svake godine svećenici obilaze stanove svojih župljana, blagoslivljaju obitelji i njihove domove, zajedno mole, razgovaraju, no ta tradicija, čini se, polako izumire. Naime, sve češće obitelji se pozivaju na blagoslov i molitvu u crkvu, na svetu misu, umjesto unutar svoja četiri zida.
Je li to zbog sve češćih optužbi kako se blagoslov po kućama obavlja samo zbog svojevrsnog “harača”, odnosno milodara koje obitelj daruje svećeniku kad im osvane na kućnom pragu? Po površnoj računici, oko pola milijuna obitelji u Hrvatskoj koji primaju blagoslov u svojem domu daruju u prosjeku stotinjak kuna, što čini “dobrih” 50 milijuna kuna dobiti.
Splitsko-makarski nadbiskup monsinjor Marin Barišić poručio je svojim svećenicima da ne uzimaju novac pri blagoslovu kuća.
– Pri obilasku i blagoslovu obitelji ne smiju se uzimati prilozi ili skupljati bilo kakvi milodari vjernika, osim u pojedinačnim, iznimnim slučajevima. Na odvojenosti blagoslova od skupljanja priloga valja dosljedno ustrajati i u tom smislu odgajati vjernike. To se u velikoj mjeri i poštuje, ali ipak ne posvuda – kazao nam je dr. Ivan Ćubelić, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije.
Katedralni župnik don Tomislav Ćubelić upravo u novcu vidi najveće zlo, a to je razlog zašto je odustao od “hodanja” i pozvao župljane da se, umjesto u svojoj okupe u kući Božjoj.
– Hodanje po kućama je izlizan, potrošen model, puka tradicija koja se veliča, a vjera se zanemaruje i stavlja sa strane – kazuje nam župnik Uznesenja Marijina.
Nema smisla, kaže, slaviti tradiciju i običaj, a vjeru zanemarivati. Nije kriterij vjere “blagoslov kuća”, ali jest misa, molitva, sakramenti, praštanje, briga za bolesne, nemoćne i starije.
– Još sam 2000. godine u Trogiru počeo okupljati obitelji na blagoslovu u crkvi, jer obići tisuću i pol obitelji u tri tjedna nije pohod, to je cirkus! Na pola minute ući u nečiji dom je neozbiljno, a moliti s nekim i potom uzeti novac držim neuljudnim. Stoga treba zabraniti uzimanje novca pri takvim pohodima – oštar je don Ćubelić.
Nije bit vjere, kazao nam je, “doći i poškropiti zidine”, a i iluzija je da će svećenik u nekoliko minuta uspjeti “snimiti” situaciju u domu u koji je stigao.
– Nikada mi se u 34 godine, koliko sam župnik, nitko nije potužio i obratio za pomoć pri blagoslovu doma. To ljudi čine na ulici, na mostu, trgu, u župnom uredu – priznaje katedralni župnik.
Fra Anto Pervan: Lijepa je to tradicija
Nije ni apsolutni protivnik blagoslova kuća, priznaje, ali taj model treba potpuno promijeniti, uvesti drukčiji stav, održavati pohod cijele godine, shvatiti da to nije i ne smije biti samo forma, ili pak psihološka potreba čovjeka za zaštitom. Vjera nije nasljedna, kaže, nije ni tradicija – ona je izbor. No, ne misle svi isto, dosta splitskih župnika drži se svojih pastoralnih pohoda.
– Blagoslov obitelji prilika nam je da se susretnemo sa župljanima, da vidimo u kakvim uvjetima žive, jer osobe koje su potrebite tuđe pomoći rijetko pomoć traže – kazuje nam župnik Gospe od Pojišana fra Anto Pervan.
– Lijepa je to tradicija i mi je se držimo, zajedno se pomolimo. Nerijetko nas već na kućnom pragu pitaju koliko to košta, a kada kažem da blagoslov ne stoji ništa, mnogi odahnu, teška su vremena – veli fra Anto.
Kazuje nam da u njegovoj župi ima više svećenika pa se između sebe podijele po ulicama, no mnogi njegovi kolege nemaju takve mogućnosti.
– Često su župnici sami, ne stignu sve, pa, doslovno, ljudi imaju dojam da je “uletio, izletio, uzeo novac”, no nije tako – mi ne naplaćujemo ništa, a milodare, ako ih ima i ako nam se daruju, primamo – veli fratar.