Zbog drastična pada građevinskih investicija, proračun grada Zadra prije dvije i pol godine ostao je bez nekoliko desetaka milijuna planiranih kuna pa je bilo logično očekivati da će izmjene i dopune Prostornog plana uređenja grada Zadra (PPUGZ), koje je Gradsko vijeće usvojilo na posljednjoj svojoj sjednici u ovoj godinu, barem nekako pokušati taj negativan trend preokrenuti.
Struka, politika i poduzetnici suglasni su da je vizura Zadra, nakon sedam “debelih” Kalmetinih godina, praktički ostala bez dizalica kao simbola građevinske konjunkture. Zbog toga izmjene i dopune koje otklanjaju barijere za brže, lakše i profitabilnije investiranje glasno podržavaju.
Primjerice, koeficijent maksimalne izgrađenosti u stambenoj zoni veće gustoće povećan je s 1,5 na 2,5, a slično je napravljeno s novim hotelsko-turističkim zonama koje su uz povećanje izgrađenosti dobile i mogućnost etažiranja.
Druga važna novost tiče se prenamjene nekoliko vitalnih gradskih područja – kao što su uvala Bregdetti, Bagat, Pogon B Bagat, SAS, Žmirići, Tvornica kruha… – iz industrijske, skladišne i zelene zone u prostore visoke izgrađenosti za stambene, turističke i poslovne sadržaje. Izmjene i dopune zadarskog PPU kuhale su se kroz dvije javne rasprave i preko 1500 građanskih primjedbi.
Od toga je u konačnoj verziji plana prihvaćeno samo njih desetak. Među odbačenim primjedbama našla se i većina primjedbi Zadarskog društva arhitekata koje je, među ostalim, tražilo obvezu uvođenja urbanističko-arhitektonskih natječaja za dvadesetak glavnih zadarskih “čvorišnih točaka” i “prostornih označivača”.
No unatoč uredno dostavljenom popisu točaka i obrazloženju, prijedlog arhitekata glatko je odbijen, a kao kriterij je uzeto vlasništvo. Naime, gradske su vlasti odlučile uvesti obvezu raspisivanja arhitektonskih natječaja, ali samo za (javne) objekte koje financiraju država, županija ili grad. Privatni investitori tu obvezu nemaju, iako im je gradska vlast prije spomenutim prenamjenama i podizanjem koeficijenata izgrađenosti izravno pogodovala.
Za predsjednika Društva arhitekata Zadra Darka Antona Franceschija upravo je to nedvojbeni dokaz da izrađivač plana i gradska uprava nemaju viziju razvoja grada, već je sve podređeno interesima različitih skupina investitora. Pomalo cinično stoga zaključuje da se novim zadarskim prostornim planom zapravo “grade kuće, a ne grad”.
Druga važna primjedba iz redova struke odnosi se na činjenicu da su rezultati anketnog natječaja za Ravnice, održanog prije tri godine, na kojemu je u krajnje sumnjivim okolnostima “pobijedio” rad Nikole Bašića, jednostavno ugrađeni u novi prostorni plan bez prethodne stručne i političke rasprave. Predsjednik zadarskih arhitekata nada se da to ne znači da će Bašićevi prijedlozi s natječaja automatski biti i realizirani.
Naprotiv, unatoč dosadašnjem iskustvu i privilegiranom statusu koji Bašić uživa u Zadru, očekuje da će za svaku od pet velikih lokacija koje je obuhvatio natječaj – Ravnice, Elektra, Kolovare, Jazine, Relja – biti raspisani posebni arhitektonski natječaji.