Priličan broj godina trebao se nanizati da Hrvati od tvrdokornih branitelja nacije od svih ugroza koje dolaze s Istoka, pri čemu je ekavica bila svojevrsni simbol, postanu vjerni gledatelji sapunica sa srpskim glumcima u ulogama simpatičnih, brižnih obiteljskih ljudi.
U seriji “Larin izbor”, zbog koje četiri dana u tjednu točno u devet navečer stotine tisuća hrvatskih građana zauzima mjesto u foteljama ispred malih ekrana, događa se baš to. I to usred Splita, koji se često percipira kao konzervativna sredina, a u kojoj jedna, doduše ne baš fetiva Slićanka, živi u skladnom braku sa suprugom kojega glumi poznati srpski glumac Stefan Kapičić.
Danas nastup srpskoga glumca u hrvatskoj seriji više nije problem Hrvatske, tvrdi, međutim, prevoditeljica Blažena Radas, koja na splitskoj Umjetničkoj akademiji predaje teoriju filma. Tako se, umjesto teze da se u ovom slučaju kroz sapunice ciljano na suptilan način hrvatska javnost nastoji “omekšati” i učiniti tolerantnijom, ovdje nameće tek pitanje zarade, odnosno većih izgleda za prodaju serije i s one strane granice. Jer, davno su već mostove uspostavili političari, uključujući i one sa čvrstog desnog centra, da ne spominjemo estradu koja se povezuje na svim razinama, od ljubavne do poslovne.
– Hrvatska ima puno većih socijalnih pitanja koja su još čvrsto zatvorena – upozorava Blažena Radas. Dio svojih profesionalnih i intelektualnih preokupacija ona je posvetila upravo istraživanju utjecaja televizije na povećanje tolerancije u pitanjima na koja je najšira javnost posebno osjetljiva, poput homoseksualizma, gay brakova, AIDS-a i sličnih tema.
Njemački primjer
– Posebno sam se bavila jednom od kultnih i izuzetno popularnih njemačkih TV serija “Mjesto zločina”, koja se prikazuje već četrdeset godina. Kroz napete krimipriče u njoj su se redovito otvarala najosjetljivija pitanja pa su zapleti i radnje serije u toj zemlji pokretale čak i najšire javne polemike. Danima nakon emitiranja serije razgovori na teme koje je otvarala ne bi jenjavali – navodi naša sugovornica, napominjući kako se to događalo s nizom osjetljivih socijalnih, ali i političkih pitanja, poput onoga o Europskoj uniji kad je to u Njemačkoj bilo aktualno.
Premda odnos Srbija – Hrvatska ne smatra spornom društvenom temom čijem je rješavanju potrebna “pomoć” sapunica, iz jednog primjera koji je iznijela ipak se može zaključiti koliko pozitivnu ulogu serije mogu imati. – Interesantno je bilo i istraživanje prikaza imigranata kroz njemačke TV serije, posebno jednog inspektora koji je bio podrijetlom Hrvat.
Kako se radilo o izuzetno simpatičnom, vrlo pravednom, ali i strastvenom liku, on je sigurno pridonio poboljšanju percepcije svih Hrvata u toj zemlji – navodi Blažena Radas. Domaće TV serije, kako dodaje, baš i ne prati, no pravi bi i važan pomak bio kad bi se u nekoj epizodi pojavio, primjerice, gay par, a takvog nečega – nema.
Olivija gustin Čuljak
Postupno mijenjanje stavova
Osim serija, važnu ulogu ima i estrada, napominje Radas. Popularni pjevači i drugi pripadnici toga kruga mnogim mladima predstavljaju idole i bilo bi vrlo značajno kad bi netko od njih objavio, primjerice, svoju homoseksualnost. To bi znatno utjecalo na povećavanje tolerancije prema pripadnicima te seksualne skupine, no kod nas se to ne događa.
Jednako kao što nema ni primjera da se neki gradonačelnik ili ministar, poput gradonačelnika Berlina i njemačkog ministra vanjskih poslova, javno izjasne kao homoseksualci. No, ni tamo se do toga nije došlo preko noći nego je prethodio dugi proces postupnog pomicanja granica, pa se ni kod nas ne može očekivati da se stavovi, poput netrpeljivosti iskazane na gay paradi, promijene preko noći – zaključuje Radas.
