Od ranog jutra u subotu Bunker u Kampo kaštelu bio je pod opsadom brojnih alternativaca koji su došli dati posljednji pozdrav tom kultnom mjestu, “štaciji” koja je obilježila zadarsku scenu devedesetih godina 20. st.
Tijekom cijelog dana na pozornici su se izmjenjivali bendovi koji su obilježili to razdoblje – Neron Freaks, Dark Ages, Ja i Bosna, Alergija, Zašto Meni, Jelly Belly, Annabel Lee, Trn u Oku, Stagediving, Izvan kontrole, D Glad i mnogi drugi, dok su za kraj večeri nastupili Ilija i Zrno žita, gosti iz Splita. Osim opraštanja od Bunkera, koji će biti srušen i na tom mjestu će biti napravljen park, cjelodnevna svirka održana je i u spomen na preminule članove zadarske scene, a poruka je bila i da Bobe, Genci, Brane, Džaja i Joško nikada neće biti zaboravljeni. Bunker je u subotu posljednji put bio u funkciji koncertne dvorane, a iako je to definitivno bio kraj toga kultnog mjesta, ova svirka je vjerojatno poslužila i kao poticaj mladim alternativcima da zadarska scena može ponovno živjeti kao nekad. Vedran Stošić Miočić – Gumeni, predsjednik Udruge Šigureca koja je organizirala ovaj koncert i trudi se da alternativna scena u Zadru ponovno oživi kazao nam je kako su dojmovi odlični.
– Već u 10 ujutro sve je bilo puno ljudi, u Bunkeru se čuje distorzija i lupa bubanj. To je ta atmosfera i ta priča koju smo željeli napraviti, kaže Gumeni dodajući kako je tu bilo više nijansi.
– Ovdje je “stara” ekipa od kojih mnogi nisu pipnuli gitaru već godinama. Postoji mogućnost da ova priča ponuka neke od tih bendova da ponovno počnu svirati, ali isto tako sve ovo radimo i za, nažalost, preminule nam prijatelje koji su svih ovih godina svirali s nama. Cijeli je niz lijepih situacija koji čine da atmosfera bude dobra. Bunkeru je kraj, ovo je zadnja svirka, a nadamo se da će Bunker možda biti sačuvan i prenamijenjen i nadamo se da će možda ovo događanje biti poticaj da se da važnost i vrijednost, bar u smislu alternativne kulture, govori Gumeni.
Mnogi su se prisjetili kako je Zadar živio za tu glazbu devedesetih godina, a priča je počela “štekati” kada je dio aktera otišao iz Zadra ili potražio sreću u drugim vodama, a ne glazbenim.
– Promijenilo se vrijeme. Prošao sam tu ratnu i poslijeratnu fazu kada se sviralo, taj kontekst. Kad sam se vratio iz Zagreba osnovao sam udrugu i sad imamo novi kontekst. Cijela ta priča oko te scene bila je jako teško dostupna i u to vrijeme bili smo puno snalažljiviji i kreativniji. Inat i ludilo rata, beznađe oko nas i u nama, tjeralo nas je da budemo konstruktivni i da stvaramo nešto novo. Danas je situacija drukčija, pa i što se tiče tehnologije, mlađi žive u drukčijem kontekstu i žao mi je što se izgubio taj pristup – ti bendovi koji stvaraju i publika koja ih prati, kaže Gumeni ističući kako Šigureca pokušava vratiti tu staru atmosferu, svirku uživo i dolazak na koncerte, a ne gledanje Youtubea i eventualno ispijanje boce vina ispred mjesta na kojemu se održavaju koncerti.
Na kraju devedesetih godina niti jedna gradska manifestacija nije prolazila bez svirki alternativnih bendova. Samo za vrijeme karnevala znalo je biti i tri “stagea” s raznim bendovima, a svoje mjesto imali su i metalci, punkeri, grungeri i sve druge subkulture.
– Nadam se da će neke stvari, pogotovo ovakve svirke, dati na nekom značaju te da ćemo uskoro dobiti prostor za djelovanje, završio je Gumeni.
Posljednji zgong pod motom “Is it reality” bio je prekrasan podsjetnik na neko drugo vrijeme, a nadamo se i poticaj da se zadarskom alternativnom “organizmu” da svojevrsna šok terapija i da se vrati u život.