S osmijehom na licu, opušten i nimalo zabrinut. Tako je izgledao Vladimir Šeks , potpredsjednik HDZ-a dva dana nakon izbora. Kao da njegova stranka nije doživjela težak poraz i ne prolazi najteže trenutke u svojoj povijesti.
Već sam pristanak na intervju jednog od ključnih ljudi HDZ-a bio mi je iznenađenje. Šeks, naime, nije baš naklonjen novinarima. Rijetko daje izjave i intervjue.
– Pričali smo o visibabama – bio je jedan od njegovih najčešćih odgovora koje sam slušala u posljednje dvije godine dok bi novinari pokušavali doznati što se zbiva iza zatvorenih vrata najveće stranke. No, prekjučer sam upoznala novo lice Vladimira Šeksa. Kao da se preko noći promijenio, baš kao i pozicija njegove stranke na političkoj pozornici. Šeks je ovaj put odlučio biti rječitiji. Otvoreno je pričao o tome kako je doživio izborni poraz, najtežim danima HDZ-a, odnosima u stranci, pričama da želi narušiti poziciju Jadranke Kosor , raskinutim prijateljstvima, bivšem premijeru, ali i o tome je li uistinu toliko moćan koliko mu se pripisuje…
Ankete prije izbora govorile su o teškom porazu HDZ-a i raspadu stranke. Je li 47 osvojenih mandata podnošljiv poraz za HDZ?
– Ovaj izborni rezultat HDZ-a i predsjednice stranke Jadranke Kosor zapravo je velika politička pobjeda HDZ-a i Jadranke Kosor. Izgleda paradoksalno, ali to je izvanredan uspjeh stranke jer treba pogledati sve što se događalo u zadnjih šest mjeseci. HDZ se našao pod presingom, i to svih političkih protivnika, te medijskim linčem. Medijski linč nad Jadrankom Kosor osobito se razbuktao nakon što je na Vijeću nacionalne sigurnosti zatražila raspravu o strukturi vlasništva medija, predložila Zakon o medijima koji je uveo transparentnost vlasničke strukture medija, i to radi preveniranja moguće korupcije. Zatim je pokrenut zahtjev za istragu protiv stranke. Na to se nadovezalo to što su čelni ljudi SDP-a i HNS-a, a posebno SDP-a, uporno promicali tvrdnju o HDZ-u i njegovu vodstvu kao zločinačkoj organizaciji. Sve te uvrede na račun HDZ-a raspaljivale su se putem dijela medija, od kojih su neki prenosili, a neki autonomno kreirali tu sliku o HDZ-u kao bandi lopova. U to su se uključile i neke regionalne stranke, poput HDSSB-a, i gotovo cijeli nevladin sektor. Cilj je bio da se HDZ toliko degradira da postigne mizeran rezultat na izborima koji je trebao biti predvjet za konačno rastakanje i stvaranje temelja za uništenje stranke. HDZ je bio kao otok koji je okružio tsunami koji nas je trebao potopiti.
Krivite oporbu, medije, pa i DORH. No, bili smo svjedoci i uličnih prosvjeda. Mnogo običnih ljudi bilo je nezadovoljno HDZ-om?
– U prirodi je svake politike da različite socijalne skupine, koje ne mogu zadovoljiti svoje temeljne egzistencijalne interese, za to okrivljuju svaku vlast i Vladu koja im je politički odgovorna. I iz nezadovoljstva tih socijalnih skupina rodio se i revolt prema HDZ-u. S druge strane, treba gledati i to da Vlada koja ima dva mandata vrlo rijetko dobije i treći. Postoji zamor i prirodna želja ljudi za promjenama. Sve to imalo je za cilj demoralizirati biračko tijelo HDZ-a i stvoriti dojam da su izbori samo puka formalnost. I da HDZ treba skinuti s vlasti.
Ali realnost je da je HDZ sada oporba. Kako ste doživjeli poraz u vašoj, četvrtoj jedinici?
– Racionalno sam bio svjestan da postoji jedna količina negativnih pokazatelja koji bitno mogu utjecati da izborni rezultat bude katastrofalan i da osvojim samo jedan do dva mandata. Taj sam scenarij itekako imao u glavi. Sjećam se da su 2000., kada sam također bio nostelj u 4. jedinici, dva mjeseca prije izbora sve ankete govorile da ćemo dobiti samo jedan do dva mandata.
Petnaestak dana prije izbora govorilo se o tri mandata. Tada nam je prijetio pravi krah, a osvojili smo 4 mjesta. Sjećam se i izbora 2007., kada je HDZ u 4. izbornoj jedinici bio u najtežoj situaciji. Tada je postojao jaki HSLS, jaki HSP, HDSSB je bio u usponu, a Branimir Glavaš na slobodi. SDP i HNS su također bili solidni. I tada su nam predviđali od 2 do 3 zastupnika. Sanader mi je tada kazao: ‘Makni se s izbora i idi u Ustavni sud, gdje ćemo te izabrati za predsjednika. U protivnom ćeš doživjeti fijasko i blamažu. Bit će to kraj tvoje političke karijere’. Malo sam promislio i rekao: ‘Ne, ja idem u borbu’. Dobio sam šest mandata. Ali, njegova motivacija nije bila stvarna briga za moju karijeru.
Htio vas se što prije riješiti?
– Da, htio me se riješiti. Jer, ja sam znao da otići u Ustavni sud znači da mi je politička karijera završena. To jest možda lijepa i ugodna pozicija, ali ja sam političar. Tako me je u travnju 1991., želeći me se riješiti, i predsjednik Tuđman poslao u Ustavni sud Jugoslavije. Bio sam u Beogradu od kraja lipnja do sredine srpnja. Onda sam se vratio sa Stipom Mesićem, Antom Markovićem i Janezom Drnovšekom. Dakle, to je bila Sanaderova nakana. Iako sam ja za njega mnogo učinio. Točnije, on bez mene, da ga ja nisam podržao, nikada ne bi postao predsjednik stranke, pa tako ni predsjednik Vlade.
Smatraju vas najmoćnijim čovjekom u HDZ-u koji je uspio preživjeti sve potrese. Jeste li doista toliko moćni?
– Reći ću vam jedan primjer. Godine 1971. bio sam najmlađi zamjenik okružnog državnog tužitelja u Osijeku. Pokrenuo sam tada istragu protiv Službe državne sigurnosti zbog nezakonitog prisluškivanja i otvaranja pisama. Saslušavao sam tadašnje istaknute dužnosnike, došlo je Karađorđevo… I onda čujem kako me Tito proziva i govori da Šeks nastupa s kontrarevolucionarnih pozicija i razbija Službu državne sigurnosti kako bi neprijateljska emigracija mogla nesmetano vršljati. Zavrtjelo mi se u glavi od te izjave. To je optužba za trenutačno uhićenje i 20 godina zatvora. To je bilo navečer, a već ujutro u pet sati došla su petorica. No, imao sam kopije izjave zastupnika šefa Centra službe državne sigurnosti u Osijeku koji je pred sucem priznao da je kriminalno djelovao i radio po nalogu Mitje Ribičiča, šefa unutrašnjih poslova Jugoslavije, i Stane Dolanca. Rekao sam im da sam pohranio te kopije i da me mogu ubiti, ali da će to onda izaći u javnost. I to mi je spasilo glavu. Dakle,bio sam u situaciji da me razni moćni pojedinci, i onda, i danas, slome.
Bio sam i najodgovorniji za dolazak Franje Tuđmana na vlast. Tuđman ne bi bio izabran jer su Osječani htjeli da ja budem šef stranke. Rekao sam im da je Tuđman ipak primjereniji za tu ulogu. I tako je izabran. A poslije mi je njegovo podzemlje pakovalo da ja radim na svrgavanju Tuđmana. Uvijek mi zapravo pripisuju mnogo više moći nego što je imam. To je opterećujuće te ima i mnogo negativnih posljedica. Tako stječete puno neprijatelja i gubite puno prijatelja.
