Zmajski stol Družbe “Braća hrvatskog zmaja” i zadarski ogranak Matice hrvatske organizirali su zanimljivo predavanje prof. dr. sc. Stijepe Obada naslovljeno “Hrvatsko proljeće u Zadru i na zadarskom području”. Predavanje je ovaj poznati hrvatski povjesničar, umirovljeni profesor zadarskog sveučilišta i stručnjak za novovjekovnu povijest održao u dvorani zadarskog Matičina ogranka pred mnoštvom posjetitelja, osobito mladih.
Kao i obično, predavača je i temu, okarakteriziravši ju kao “onu koja u sadašnjem trenutku traži naše usredotočenje” publici ispred organizatora predstavio Božidar Šimunić. Povod ovom predavanju bila je četrdeseta obljetnica sjednice Saveza komunista Jugoslavije održana 1. prosinca 1971. godine kojom je slomljeno “Hrvatsko proljeće”.
Polaskan brojnošću publike, osobito one mlađe, profesor je Obad predavanje započeo kraćim povijesnim uvodom u širi hladnoratovski kontekst, a događajima Hrvatskog proljeća profesor je ispričao:
– Godine 1967. donesena je “Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika” kojom se kritizirao “Novosadski dogovor”. Iduće se godine na noge dižu studenti ljevičari potaknuti pokretom sa zapada. Godine 1969. u Zadru i Ninu se slave 400. obljetnica romana “Planine” i 900. obljetnica “Krešimirove darovnice”. Sljedeće se godine zemljom raširila vijest da su se komunisti iz CK KPH među sobom podijelili na reformiste predvođene Savkom Dabčević-Kučar i Mikom Tripalom i pristaše “čvrste ruke”. Čule su se kritike na jugoslovenski unitarizam, velikosrpsku hegemoniju, govorilo se o potrebi za samoupravljanjem, o ravnopravnosti naroda, spominjale su se devize zarađene od hrvatskih poduzeća i od turizma koje bi trebale ostati u Hrvatskoj… Sva su ta gibanja “legla” ljudima koji nisu bili u partiji kao i jednoj poštenoj kategoriji komunista.
Sedamdesete se raspravljalo i o amandmanima na tadašnji ustav, a iduće je godine počeo široki društveni pokret. U Zadru su se počela postavljati pitanja zašto ga se, kao uostalom i Rijeku, naziva “otvorenim jugoslavenskim gradom”. Zadar se od toga do danas “očistio”, ali Rijeka, nažalost, nije. Srbi u Hrvatskoj, osobito ovi u Dalmaciji žele Zadar učiniti svojim glavnim gradom. Njihovo povjerenstvo raspravlja sa tadašnjim zadarskim gradonačelnikom Kazmirom Zankijem, koji je potjecao iz starog hrvatskog uglednog roda, te je bio mudar i sposoban političar. On je predstavnike Srba, koji su u Zadru željeli utemeljiti srpski radio, srpsko kazalište, srpski list i još neke ustupke, odbio kazavši im kako se trebaju pokušati uključiti u djelovanje već postojećih institucija te vrste. Ubrzo u Zadru izbijaju afere.
Prvo afera s vrlo uspješnim poduzećem “Autotransport” na čelo kojeg sad dolaze Srbi i započinju pad poduzeća. Potom su u Karinu na blagdan Velike Gospe benkovački milicioneri uz pomoć naoružanih Srba civila uhitili hrvatske mladiće koji su poslije mise pojevali hrvatske pjesme. Zbog toga su u Zadru mještani sela iz zaleđa mirno prosvjedovali. U Zadru je tada organizirana velika studentska tribina “Hrvatska jučer i danas” na kojoj su gostovali Vlado Gotovac, Šime Đodan, Marko Veselica, Franjo Tuđman i Petar Šegedin. Veliki uspjeh te tribine izazvao je zavist i pozornost pripadnika tvrdolinijaške partijske struje. Potom je održan miting na kolodvoru gdje je Miko Tripalo nastupio pred oduševljenim mnoštvom, a zadarski je ogranak Matice hrvatske donio odluku da se u zadarskoj okolici osnuju Matičina povjerenstva. U to je vrijeme u Beogradu Tito bio u teškoj situacij i pod velikim pritiscima čak i od Brežnjeva. Tito je tada obišao Hrvatsku i izjavio, na opće hrvatsko oduševljenje, kako nacionalizma u Hrvatskoj nema.
Predavanje je Obad završio opisujući posljednje događaje “Hrvatskog proljeća” u Zadru spomenuvši drugu studentsku tribinu i studentski štrajk.
– U prosincu dolazi do sastanka u Karađorđevu na kojem su reformisti napadnuti, a prevlast dobila “tvrda linija”. U siječnju u Zadar dolazi tajna policija i počinju hapšenja, saslušanja i ispitivanja ljudi. U veljači i Zanki daje ostavku.
