Nakon više od mjesec dana stanke danas bi u nastavku suđenja na optuženičku klupu zadarskog Županijskog suda trebao sjesti 43-godišnji Renato Petrov, jedini Hrvat optužen za ratne zločine nad civilima Škabrnje, 18. studenog 1991. godine.
– Hrvat sam po rođenju, ali sam američki državljanin. Ne osjećam se krivim – rekao je, sredinom rujna ove godine nakon čitanja optužnice otac četvero djece, od 20 godina, dvoje blizanaca od 18 i djeteta od 11 godina koji je proteklih 15 godina bijega pred hrvatskim pravosuđem živio u Americi, radio u Uredu nacionalne sigurnosti s mjesečnim primanjima od pet tisuća dolara.
Na prvoj je raspravi podsjećamo, kao jedini svjedok svoj iskaz pred Sudskim vijećem kojim predsjeda Boris Babić, dao Vukovarac Bruno Ivković (39) koji je prije toga u prostorijama PU zadarske među četvoricom muškaraca prepoznao Petrova.
Svjedok je detaljno ispričao agoniju koju je prošao kao ratni zarobljenik i hrvatski vojnik svjedočeći kako ga je Renato Petrov maltretirao i tukao.
– Petrova sam vidio prvi put u benkovačkoj vojarni gdje je bio i zatvor. Bio sam ranjen i zarobljen početkom veljače 1993. godine. Ušao mi je u ćeliju. Predstavio mi se i rekao da je Hrvat, kao i ja, te da je iz Benkovca. Počeli smo razgovarati i ja sam najprije pomislio kako me neće tući. Međutim, onda mi je on rekao kako nije otišao u ustaše kao ja, već da je ostao braniti srpsku nejač. U jednom me trenutku usred rečenice udario nogom u glavu. To više nije bilo ispitivanje, nego iživljavanje i to je trajalo nekih pola sata – ispričao je na prvoj sudskoj raspravi, svoja šokantna sjećanja, svjedok Ivković.
Petrov je u pritvoru zadarskog Istražnog centra od 1. srpnja ove godine, a nakon što je tri mjeseca ranije uhvaćen u Njemačkoj i uhićen temeljem Interpolove tjeralice koja za njim bila na snazi.
Njemu se sudilo za ratni zločin s još 25-oricom pripadnika tzv. SAO Krajine i bivše JNA, na zadarskom Županijskom sudu 1995. godine nakon što je u akciji Oluja uhićen Jovan Badžoka. Sudski postupak okončan je 11. prosinca 1995. kada su 16-orici optuženih izrečene nepravomoćne presude u ukupnom trajanju od 345 godina. Edita Rađen bila je nepravomoćno osuđena na 15 godina zatvora. Badžoka, koji je ujedno bio i jedini kojem se sudilo u nazočnosti dobio je deset, a ostala 14-orica među kojima i Petrov po 20 godina zatvora. Nakon uhićenja Petrov je zatražio obnovu postupka na što je imao zakonsko pravo.
