Unatoč činjenici da se žrtva otmice, Ljupče Dimitrijevski ni jučer nije pojavio na sudu, nakon niza odgoda, nastavljeno je suđenje Jakovu Rodiću i Bekimu Miftariju, akterima gotovo filmske otmice koja se još prije osam godina odigrala u centru Zadra.
Dimitrijevski je naime, sudu u Zadru putem jednog javnobilježničkog ureda u Makedoniji gdje inače živi, poslao svoj iskaz, pa je Sudsko vijeće pod predsjedanjem suca Borisa Babića odustalo od njegovog neposrednog saslušavanja i ispitivanja te je njegov iskaz pročitan. Osim toga, tužitelj je jučer i djelomično izmijenio optužnicu, tako da se sada Rodić i Miftari terete za otmicu Dimitrijevskog, no ne s namjerom da ga ubiju, već da ga teško ozlijede.
Obojica optuženih međutim, opet su zanijekala krivnju te će svoju obranu iznositi na kraju sudskog postupka. Drugooptuženi Miftari, koji je zbog suđenja “potegao” čak iz Skopja u Republici Makedoniji, molio je jučer da ga saslušaju odmah, kako ne bi morao ponovno dolaziti, no Sudsko je vijeće to odbilo i ponovilo kako će ga saslušati na kraju suđenja.
Pročitan je i liječnički nalaz za Dimitrijevskog koji mu je 15. veljače 2003. godine izdan na Hitnoj medicinskoj pomoći u Kninu gdje je nakon napada optuženih, zatražio pomoć. Prema tom nalazu, Rodić i Miftari, Dimitrijevskog su izudarali po cijelom tijelu te je imao i potres mozga, a prema njegovoj izjavi temeljem koje je izmijenjen i činjenični opis optužnog akta, Miftari mu je još i zaprijetio da će pozvati “u pomoć” neku osobu nadimka Četnik koji je prema njegovim tvrdnjama, “ubio puno Hrvata golim rukama i da će doći njega mučiti strujom”.
Priča oko otmice Ljupča Dimitrijevskog dogodila se prije osam godina, kada su Rodić, Ćibarić i Miftari usred bijela dana na Trgu Pet bunara i to pred očima brojnih prolaznika i gostiju obližnjeg kafića koji su sjedili na terasi, Dimitrijevskog na silu strpali u automobil i odveli u Kistanje. Tamo su ga u Rodićevoj kući tukli i prijetili mu smrću, tražeći od njega da im vrati dug od tadašnjih sto tisuća njemačkih maraka. Ljupče Dimitrijevski bio je inače poznat kao sitni švercer i trgovac voćem, zapravo bavio se raznim “poslovima”, a trenutačno izdržava zatvorsku kaznu u Ibrizovu u Makedoniji.
Trojici otmičara se nedugo nakon otmice sudilo na Županijskom sudu u Zadru pred drugim Sudskim vijećem, nakon čega je Jakov Rodić bio osuđen na kaznu zatvora u trajanju od godine i pol, Ćibarić na osam mjeseci, a Bekim Miftari na dvije godine zatvora. No, Vrhovni sud je poništio presudu Županijskog suda u Zadru zbog niza nepravilnosti i postupak vratio na ponovno suđenje. Kako je u međuvremenu “po sili zakona” Ćibariću nastupila apsolutna zastara, na optuženičkoj klupi našli su se samo Miftari i Rodić čija je odvjetnica, Tanja Budimir sudu predložila da se upravo Ćibarić, koji trenutačno izdržava zatvorsku kaznu u Bilicama, na sljedećem ročištu ispita kao svjedok događaja. Predložila je i neposredno ispitivanje svjedokinje Lupke Asovske, no Sudsko je vijeće odlučilo u njezinu slučaju pribaviti iskaz koristeći međunarodnu pravnu pomoć iz Makedonije.
Suđenje je zbog toga odgođeno na neodređeno vrijeme, a i Ćibarić će tada biti doveden iz splitskih Bilica.
