– Otkud vam to da smo nesposobni?. Hajte, molim vas! Prava je istina da sada žanjemo što smo sijali posljednjih deset-petnaest, pa i više godina. Mi koji smo ogrezli u ovom poslu, a ja sam duže od 30 godina profesionalni ribar, znali smo kamo sve to vodi i godinama smo upozoravali nadležne što treba činiti. Nažalost, nitko nas nije slušao.
U ministarstvima su nam se ismijavali, činili nas ludim, a sada se svi iščuđavaju što nam pada ulov – kaže ugledni tribunjski ribar Branko Ferara, koji je godinama u vrhu ribarske organizacije i udruženja pokušavao stvari popraviti i staviti na svoje mjesto.
– Sa žaljenjem moram kazati da nisam uspio i sada sam se povukao sa svih funkcija. Nažalost, ja se više ne bavim ribarskom politikom, ali se ona bavi mnome – kaže Ferara.
Jaka svijetla
On pri tom ukazuje i na strašan „rat” pod morem koji izaziva tuna a gdje ceh, pored ostalog, plaćaju i ribari.
– Plavu ribu nam otjeraše tune. Upravo jutros sam se čuo s kolegama s riječkog područja. Noćas zbog toga 80-tak ribara kod Malog Lošinja nije imalo što raditi – ističe Branko Ferara. Na isti problem upozoravaju i kaljanski ribari.
– Točno je da nam tuna otjera plavu ribu, osobito srdelu. Međutim, ozbiljan je problem i što se lovi nedorasla riba, srdelica koja bi se morala vratiti u more. Tu su problem i svjetla koja se koriste pri izlovu. Ona su nekoliko puta jača negoli je to bilo ranije.
Talijani su svoj dio Jadrana devastirali, pa su u međuvremenu uveli rigorozne mjere zaštite. Mislim da bi odgovorni u državi morali poslušati domaće ribare i osigurati uvjete za održiv razvoj koji će garantirati dovoljno ribe i budućim generacijama – kaže nam ribar Davor Rakvin iz Kali:
– Na žalost, ova će godina biti još gora. Nema govora da je statistika takva zbog utaje ulova, to zanemarive količine. Strašno je pala i potrošnja ribe na domaćem tržištu. Mi bismo nekad na ribarnici u Zadru dnevno prodali i po tisuću kašeta, a sada prodajemo tek 50-ak kašeta srdele.
U Zagreb ode tek pet – šest tona. Dakle, najveći dio završi u preradi ili izvozu, a to nije moguće utajiti. Nedostaju nam skladišta. Imate dobar ulov, ali ribu nemate gdje skladištiti.
Tek sada se nešto čini u Kalima i u Stankovcima. Drugi je problem što su ribari, zbog skupog goriva, osjetno smanjili svoj radijus kretanja u potrazi za ribom.
Ranije bi se riba iz sjevernog Jadrana spuštala prema jugu. Danas zbog tuna u moru već se zaustavlja oko Pule ili do Unija. Ranije smo lovili velike količine oko Dugog otoka i Molata.
Skupo gorivo nas sprečava da idemo dalje u potragu za plavom ribom – pojašnjava Radoslav Kolega s Kali koji je 30-ak godina profesionalni ribar.
