Zadarski gradski kvart Stanovi danas će na osobit način obilježiti 20. obljetnicu najstrašnijih ratnih dana u Zadru, koji su se odvijali početkom listopada 1991. godine, kada je naš grad danima bio u neprijateljskome okruženju, bombardiran sa svih strana, s kopna, mora i zraka. Društvo Stanaraca i MO Stanovi organiziraju okupljanje u 18 sati u njihovoj osnovnoj školi, gdje će se prikazati dokumentarni film pod naslovom “Zadre, moj galebe, moja slobodo”, što ga je te ratne godine snimio Miljenko Dujela, Stanarac, uspješni režiser i montažer, koji se nedavno nakon 40 godina karijere na talijanskoj nacionalnoj televiziji RAI 2, za stalno vratio u rodni grad, u mirovinu.
Zbog svoga izuzetnog doprinosa Stanovima i Zadru, pa i kada u njemu nije živio, sumještani su mu dodijelili mjesto počasnoga predsjednika Društva Stanaraca. Naime, Miljenko Dujela je neprestano živio sa Zadrom, koji je redovno posjećivao, a u ratnim godinama gotovo svaki mjesec. Njegovi posjeti su bili ispunjeni radom za dobro grada, snimao je svoj grad, dovodio cijele ekipe s talijanske televizije, sam je stvarao dokumentarne filmove o vrijednostima rodnoga grada, a u ratu su njegovi dokumentarci u svijetu svjedočili istinu. Prvi ratni dokumentarac je napravio početkom rata, u jesen 1991. godine i naslovio ga “Zadre, moj galebe, moja slobodo”, po pjesmi Jadranka Santinija. Taj dokumentarac prikazuje patnje Zadrana sve od prvih neprijateljskih napada na zadarsko zaleđe, počevši od Kruševa, gdje je Miljenko odlazio i hrabro snimao surađujući s braniteljima Kruševa.
– Odlučio sam tada da ću snimiti sve što uspijem, unatoč opasnostima i poslati to u svijet, a mnogi Zadrani su mi pomogli u tome pothvatu, kazao nam je ovih dana Miljenko Dujela, dodavši da je cilj bio snimiti i do 200.000 kaseta. One su umnožene u zagrebačkome studiju Zlatna palma, u vlasništvu poznatoga Zadranina Tomislava Ivčića. Inače, dokumentarac i započinje Tomislav Ivčić sa svojom “Stop The War”. Pored Ivčića puno je imena koja su sudjelovala u finalizaciji ove kasete, a koje ne zaboravlja autor, poput Igora Gluića, Željka Karavide, Đanija Maršana, Radojke Šverko, Miljenka Mandže, Jasne Ančić, a i onih koji su mu ustupili svoje snimke, poput Duška Kneževića. I sponzora je bilo puno, na desetine.
No, najvažnije je da je Miljenko Dujela uspio u svome naumu i kaseta je poslana na stotine adresa diljem svijeta, a on sam ju je više puta u dijelovima ubacivao u informativne emisije na RAI-u, kako bi i njihovi gledatelji shvatili što se to događa u Zadru i Hrvatskoj. Poslije je snimao i prikazivao puno drugoga materijala iz Hrvatske, nekoliko dokumentaraca, među kojima o razaranju Dubrovnika i vrlo zapaženi “Vukovar, petnaesta postaja križnoga puta” o posjetu vukovarskih majki i očeva Papi Ivanu Pavlu II.
Sirene zavijaju
A 5. travnja 1992. godine u stanarskoj školi je održana promocija njegova prvog dokumentarca o ratnome Zadru, koja je mnogima izmamila suze na oči. Bili su to teški dani za Zadrane, a većina iz podruma nije ni vidjela kako to vani izgleda, kada grad gori od stotina pojektila, kada se stambeni i mnogi drugi objekti u dimu i plamenu ruše, sirene zavijaju, kako rodbina ispred zadarske bolnice identificira svoje ubijene Škabrnjane…
U dokumentarcu govore tadašnji gradonačelnik Ive Livljanić i nadbiskup Marijan Oblak, koji su bili i na projekciji na kojoj su se posjetiteljima uz autora dokumentarca obratili i predsjednik Gradskoga vijeća Davor Aras, tajnik Nadbiskupije Nediljko Zubović i uime sponzora Željko Mudražija. Sve je uživo prenosio Radio Zadar. To se događalo prijepodne, a u 13 sati je započela druga projekcija, za građane. No, ona nije prošla bez neprijateljskoga napada na Zadar i prekinuta je, a posjetitelji su dospjeli u skloništa.
