Sirac, Varoš, Varošica… samo su neki od predjela stare gradske jezgre, središta grada – Poluotoka, čije derutne zgrade narušavaju sliku Zadra kao turistički atraktivnog odredišta. Osim zapuštenog, nakaradnog dojma, koji se skriva iza zgrada u ulicama Zadarskog mira 1358 i Mihovila Pavlinovića, stambene građevine, zbog svoje dotrajalosti, opasne su za tamošnje stanovnike kao i prolaznike, koji svakodnevno prolaze Sircem, Varošom i Varošicom.
Opasnost od urušavanja istaknuta je i na tablama, zgrade su ograđene skelama i željeznim rešetkama, što ide u prilog tomu da su tvrtke zadužene za njihovo održavanje upoznate s postojećom opasnom situacijom. No, izgleda za popravak nema, jer te tvrtke novodno nemaju novca, iako većina stanara već godinama uplaćuje pričuvu za održavanje zgrade. Kako već godinama te iste tvrtke ni lipu nisu uložile u derutne zgrade u Sircu, Varoši i Varošici, pojedini stanari, naročito oni stariji i slabe platežne moći, odustali su od plaćanja pričuve vidjevši da od toga nema nikakve koristi. Tako stambene zgrade stoje, neke od njih stare su i 120 godina, stare i derutne, ograđene skelama i željeznom ogradom. Ti dijelovi grada, kažu tamošnji stanovnici, ne više da nisu ugodni za življenje, već i opasni za život i stanara i prolaznika.
Mačke umjesto djece
Tamošnji stanovnici za ovakvo stanje krive sve osim sebe. Oni ulažu u svoje stanove koliko to dopuštaju njihove financijske mogućnosti, a vanjski dio zgrade, kako kažu, trebao bi biti briga tvrtki za održavanje stambenih zgrada. Ako ona, unatoč plaćanju pričuve nemaju novca, za zgrade bi se trebao brinuti Grad Zadar i Turistička zajednica Grada Zadra jer je riječ o građevinama koje su zbog svoje starosti, kako smatraju stanari, spomenici kulture. Neke od njih preživjele datiraju iz godina iza Drugog svjetskog rata, a nekoliko ih je starije i od 100, pa čak i 120 godina.
U cijelu tu priču uklapa se i hotel “Zagreb”, njegova “vanjština”, fasada i prozori, a nalik je na zgrade u Sircu, Varoši i Varošici. I taj derutni hotel smeta tamošnjem stanovništvu i, kako kažu, veliki je minus turističkoom imidžu grada Zadra.
No, uz svoje probleme tamošnji stanari ne stignu misliti o derutnom hotelu koji nagrđuje zadarsku rivu. Muče ih njihove zgrade, neuređena dvorišta u kojima se više ne igraju djece. Umjesto djece umiljate mačke tu su pronašle svoje mjesto za igru, a spavaju u hodnicima zgrada i razbijenim drvarnicama. Mnogo više od mačaka stanare brinu beskućnici, alkoholičari, narkomani, koji se skupljaju gdje god stignu. Iz svih tih razloga stanari se ne usude djecu pustiti u okolna dvorišta.
– Svega u Varoši ima, socijalnih i privatnih stanova. Neki su useljeni, neki zjape prazni. Oni koji imaju novca uređuju stanove, dok drugima ritam života diktiraju financijske mogućnosti. No vanjski dio zgrade, bez obzira na unutrašnjost stanova, uređenost ili neuređenost, izgleda stravično, sve je staro i zapušteno, zidovi sivi, crjepovi padaju, kaže jedan od stanara u Varošici, ističući da je stanje nepromijenjeno više od 20 pa čak i 30 godina.
Stoga nikoga ne čudi što ljudi odustaju od plaćanja pričuve. Tako je učinila i jedna stanarka Varoši, koja je sve, unatoč tome što je dugi niz godina plaćala pričuvu, morala mijenjati i uređivati iz vlastitog džepa. Skupo su je stajali prozori i vrata, no kaže da je njezin trud uzaludan ako uskoro počne prokišnjavati krovište, što bi se, s obzirom na njegovu dotrajalost, moglo i dogoditi.
Priče o vlasništvu
– Ljudi kupuju i prodaju stanove. Zapravo, više i ne znaju što im je činiti jer nitko ne brine o tim zgradama. Miješaju se tu različiti stavovi, priče o vlasništvu zgrade, tako da je sve skupa pod jednim velikim upitnikom. Uglavnom, oni koji imaju novaca, mogu raditi što god žele, pa tako zgrade obnavljaju iznutra i izvana, za što od Grada Zadra i nadležnih ustanova navodno imaju odobrenja, a mi koji čekamo da nam tvrtke za održavanje barem poprave dijelove fasade, načekat ćemo se još dugo godina. Ne daj Bože, ako se nekome nešto dogodi, padne mu grilja na glavu i komad fasade, teško ga ozlijedi ili čak ubije, onda možda nadležne ustanove i učine nešto, kaže jedna od stanarki u Varoši, dodajući da se više zbog svojih problema nemaju niti kome obratiti jer svi “vrući krumpir” prebacuju jedan drugome.
Stanari Sirca, Varoši, Varošice željeli bi da se ti stari i, usudili bismo se reći, kultni dijelovi grada proglase zaštićenim povijesnim zonama te pristojno urede kako bi ljudi mogli normalno živjeti, a turistima taj dio grada predstaviti kao vrijednu starinu, osobitu zadarsku znamenitost.
Nema pomoći iz Grada
Među gradskim projektima koje je stopirala recesija je i onaj kojim se sufinanciralo uređenje fasada zgrada u zaštićenoj gradskoj jezgri, odnosno području gdje se plaća spomenička renta. Riječ je o projektu koji je Grad Zadar pokrenuo 2006. godine te se provodio do 2009. Na taj projekt računali su i stanari zadarske Varoši, Varošice i Sirca, no uzalud! Državna revizija zamjerila je Gradu Zadru na sufinanciranju uređenja fasada zgrada jer se time miješa u privatno vlasništvo, koje je “debelo” nesređeno u zadarskoj Varoši.
