Prosječni hrvatski građanin na lijekove mjesečno troši 78 kuna, od čega 50 kuna za lijekove koji ne idu na recept. Istodobno, stanovnik Srbije u prosjeku mjesečno na lijekove potroši 74 kune, a stanovnik Slovenije 138 kuna.
Pokazalo je to istraživanje agencije GfK, koja je u te tri države ispitala stav građana o farmaceutskoj industriji. U Hrvatskoj, navodi GfK, osobe starije od 65 godina na lijekove troše gotovo trostruko više od osoba u dobi od 15 do 44 godine, a uz umirovljenike, najveći su potrošači lijekova kućanice, NKV radnici i službenici, te osobe s ispodprosječnim osobnim prihodima (1200-3 500 kuna). U Sloveniji je, pak, potrošnja lijekova veća kod osoba koje imaju natprosječna primanja.
Zanimljivo je da se u Dalmaciji, koja slovi kao zdravija regija nego primjerice Slavonija, više troši na lijekove nego u drugim dijelovima Hrvatske. Također, lijekova više piju u selima i četiri najveća hrvatska grada (Zagreb, Rijeka, Osijek i Split) nego u naseljima s 2000 do 100.000 stanovnika.
Istraživanje je, nadalje, pokazalo i da svaki treći Hrvat vjeruje da su strani lijekovi kvalitetniji od domaćih, dok u Sloveniji, primjerice, to misli tek svaki dvanaesti stanovnik. U Sloveniji je primjetan generalno kritičniji stav prema farmaceutskim tvrtkama u odnosu na stavove u Hrvatskoj i Srbiji. Konkretno, oko 50 posto građana Hrvatske i Srbije vjeruje da većina farmaceutskih kompanija poštuje stroge etičke i zakonske propise, dok je istog uvjerenja svega 30 posto građana Slovenije.
U sve tri države oko tri četvrtine ispitanih smatra da nije u redu da se farmaceutske tvrtke bogate na račun bolesnih, a 55 posto građana drži da su farmaceutske kompanije, vođene uglavnom novčanom dobiti, u stanju dovesti u opasnost milijune ljudi. Na tragu takvog stava, 15 posto ispitanika (podjednako u svim zemljama) smatra da bi svijet bio bolji da nema farmaceutskih tvrtki.
U Hrvatskoj veće povjerenje prema farmaceutskim tvrtkama iskazuju Slavonci, stanovnici manjih naselja, starija generacija, umirovljenici, kućanice i NKV radnici, dok su najkritičniji Dalmatinci, Istrani i Primorci, stanovnici velikih gradova, privatni poduzetnici i službenici.
