Sezona dozrijevanja i branja smokava u punom je jeku svuda u području rasta ovoga voća pa tako i u Zadarskoj županiji, u kojoj je u posljednjih nekoliko godina podignuto 20 hektara novih nasada ovog voća.
Najveći monosortni nasad smokve na našemu području podignuli su u OPG-u Babac/Damjanić iz Poljica. Njihovi nasadi koji imaju i ekološki certifikat nalaze se na nekoliko lokacija od kojih je najveća u Zemuniku, a ostali su u Poljicima i okolici. Smokve koje se tu uzgoje, prerađuju se u druge proizvode, prvenstveno pekmez “Šinjorina smokva” koji je dosad višestruko nagrađivan na mnogim sajmovima i stručnim okupljanjima proizvođača voćnih prerađevina i ekoloških proizvoda. Alen Damjanić pokazao nam je ovom prigodom nasad smokava kod Poljica podignut na terenu koji je pripremljen usitnjavanjem kamena.
Posljedice požara
– Šteta je što je više od pola nasada bilo uništeno u požaru. U dvije godine triput je požar bio podmetnut. U mjesec dana je to bilo, a drugi je bio posebno jak, skoro je izgorilo i selo. Bilo je navečer oko sedam tako da se nije moglo gasiti i sve je izgorilo uokolo. Mi smo srećom samljeli zemlju nekoliko mjeseci prije, tako da nije ostala trava, inače bi i ovdje bilo sve izgorilo, kazao nam je Alen Damjanić te pokazuje posljedice, stabljike koje se moralo posjeći, ostatke starih panjeva, ali i nove smokve koje se probijaju iz zemlje noseći plodove i nadu.
– Oko polovice stabala su bila oštećena, a onda su ih napali i crvi prošlu godinu. Jedu stabljiku iznutra i jedu je dvije godine dok je ne pojedu. Oni traže baš oštećena stabla, uđu unutra i dvije godine ruju po stablu dok ne izađu van. U dva dana se stablo osuši, osušilo ih se kojih osamdeset do devedeset stabala prošle godine i ove godine još dvadeset i pet. To su vam strizibube. Treba im dvije do tri godine za preobrazbu i kroz to vrijeme on se hrani. Nije opasan kada je smokva velika, ali za ovakve male jest. Debla su tanka i on u dvije godine napravi toliko štete da se sasuši, otkriva nam Alen Damjanić koji je u Poljica i posao sa smokvama došao iz Zagreba. No, kako nam je ispričao, brzo se prilagodio ovoj čisto mediteranskoj kulturi.
– Nije to neka prevelika mudrost, ali ima stvari za naučiti. Možda je najvažnije kazati da nije isto imati jednu smokvu u vrtu ili jednu breskvu u vinogradu i imati plantažu od tristo i više komada. Ne biste vjerovali, ali jedna takva rodi super, a kada dođete ovdje na plantažu, odmah je to neka druga situacija. Sve radite puta tri stotine, kazao nam je Alen Damjanić, koji nam otkriva i izazove ekološkog uzgoja.
– Kada smo prošle godine otkrili te strizibube, vidi se neka vrsta praha na deblu gdje oni uđu unutra. Postoji otrov kojim se njih tretira, ali ovo je ekološki uzgoj i mi to ne koristimo. Tako nema druge nego tražiti ga pratiti do kraja kanala koji je napravio i uništiti ga nožem. No, tako se uništi i kora koja se više ne oporavlja, kaže nam Damjanić. Od sorti u OPG Babac/Damjanić posebno je zastupljena zamorčica.
– Dobra je jer otpadne tek kada se doslovce osuši na stablu. Neće otpasti prije, a zahvalna je i stoga jer ne trune i ne stvara kiselost. Petrovače ako ne uberete na vrijeme, nakon dva dana na stablu – već ne valja, naglasio je Alen Damjanić koji kaže kako ove godine rod malo kasni, ali inače je kvalitetan. Sve što se pobere na njihovim plantažama završit će u preradi za pekmez.
S podlogom od mljevenog kamena su u Poljicima posebno zadovoljni jer ističu da odlično drži vlagu čak i u sušnim godinama kakva je bila ova.
