I dok se druge škole danas mahom bore s problemom velikog broja izostanaka učenika, bilo opravdanih ili neopravdanih, OŠ Novigrad bilježi podatak koji je vrlo rijedak.
Riječ je, naime, o Josipi Bakić, učenici ove škole, koja baš nikad za vrijeme svog osnovnoškolskog obrazovanja nije izostala s nastave.
Samozatajna Josipa
Samozatajna djevojka ovih je dana upisala srednju školu i to zadarsku Prirodoslovno-grafičku školu, a sve do sada, dok ravnatelj škole uvidom u matičnu knjigu nije utvrdio da bilježe zanimljiv podatak, Josipa je to skrivala, nije htjela o svojim neizostancima puno govoriti i tome pridavati neku važnost.
No, kako ističe Joso Radošević, ravnatelj OŠ Novigrad, za njega ovaj podatak nije smio ostati skriven, jer smatra da je to pravi izuzetak i to ne samo u Zadarkoj županiji nego u cijeloj Hrvatskoj.
– Sasvim slučajno smo, dok smo na sjednici u povodu završetka školske godine, ispunjavali matičnu knjigu otkrili da Josipa Bakić baš nikad u osam godina nije izostala s nastave. Naravno, svi smo ostali zatečeni, jer ni ja niti itko od mojih kolega za svog radnog vijeka nismo to zabilježili. Mislim da je ovo izuzetak u Hrvatskoj, a volio bih da se jave škole koje se također mogu ovim pohvaliti, kazao je Radošević, istaknuvši da OŠ Novigrad inače ima mali broj izostanaka, ali učenica Josipa je pravi ponos škole.
Tim više jer, kako ističe ravnatelj, Josipa živi u Paljuvu, što znači da je sve ove godine u školu svakodnevno putovala školskim autobusom, koji se nerjetko kvario i učenicima pružao opravdan razlog za izostanak iz škole. No Josipa niti u jednoj od tih situacija niti zakašnjenje, a kamoli izostanak iz škole nije smatrala opcijom.
– Kad bi se autobus pokvario ili bi kasnio, uvijek bi se jedna grupica učenika, koji se nisu uspjeli snaći i osigurati si prijevoz, vratila kući, ali Josipa baš nikad nije niti zakasnila, što je uistinu pravo čudo, ponosan je ravnatelj, istaknuvši da je Josipa inače vrlo dobra i uzorna učenica, a za ovaj uspjeh i ponos koji je podarila sebi i svojoj školi, OŠ Novigrad nagradila ju je knjigom i pohvalom te lijepim željama.
Škola na prvom mjestu
Ipak, Josipa o sebi ne voli puno govoriti. To što baš nikad nije izostala s nastave ne smatra nikakvom posebnošću, jer ona školske obveze ozbiljno shvaća.
– Nikad nisam izostala s nastave, jer nisam imala potrebe. Možda je malo čudno, ali ja sam bila bolesna jedino u vrijeme praznika, a čim bi počela škola ja bih ozdravila. Autobus se često kvario i mnogi su se tad sretni vraćali kući, ali ja na to nikad nisam ni pomislila, jer znam da na nastavu moram stići. Tad bih uvijek zvala tatu da dođe po mene i on bi me na vrijeme dovezao u školu, priča Josipa i dalje ne shvaćajući zašto bi po nečemu bila posebna. Jako dobro je znala da jedina u školi nikad nije izostala, ali nije to htjela nikom spominjati, jer, s obzirom na to da ne voli biti u centru pažnje, nije htjela da se tome pridaje posebna važnost. Zato sramežljivo prihvaća ovu priču o sebi, ali na nju su izuzetno ponosni i njezini roditelji, Živko i Lidija, koji brižno prate njezin uspjeh, potvrđujući njezinu predanost školskim obvezama.
– Škola joj je uvijek bila na prvom mjestu i nikad se nije izmotavala da ne ode na nastavu ili da zakasni na neki sat, kao što djeca inače znaju raditi. U svakoj je situaciji pronalazila načina da ode u školu. Jedanput je tako pobjegla iz ambulante gdje smo je doveli na pregled, jer je liječnica kasnila, pa se pribojala da će zakasniti u školu i umakla nam, priča Josipin otac Živko, prisjećajući se i nekih važnih obiteljskih događanja koje je Josipa zbog škole propustila, iako su joj roditelji sugerirali da izostane.
