U prostorijama Zadarskog lista danas je održana komemoracija Goranu Bujiću, dugogodišnjem uredniku Kulutre i Donata u Zadarskom listu, koji je preminuo u utorak, u 56. godini života, nakon kratke i teške bolesti. Uz Goranovu obitelj i kolege, komemoraciji su prisustvovali predstavnici vlasti, kultunih institucija i medijskih kuća.
Goran Bujić, koji je u Zadarskom listu radio od samog pokretanja tjednika, a potom i dnevnika, bio je vrstan autor prikaza i izvještaja, naročito u području književnosti i kazališta. Kao vrstan govornik i intelektualac, Bujić je sudjelovao na predstavljanju brojnih knjiga zadarskih autora, a nakon što ga je shrvala bolest posvetio se čitanju, pisanju osvrta i kolumni, u kojima je često preispitivao svoje stanje i ironizirao nadolazeći kraj.
Na komemoraciji, o Goranu Bujiću, govorili su Nedjeljko Jusup, osnivač i prvi glavni urednik Zadarskog lista, i Ante Rogić, urednik Kulture u Zadarskom listu.
– Iako je vijest o tvojoj smrti objavljena u svim medijima, mi tvoje kolege i prijatelji ne možemo je prihvatiti. Ne ide nam u glavu, ne možemo se pomiriti da i fizički više nisi s nama. Svi nekako očekujemo da ćeš u zadnji tren, kako si donedavno dolazio na uredničke kolegije, svakog trenutka svojim karakterističnim, žustrim korakom banuti u redakciju i onako dinamičan i razbarušen unijeti stvaralačku život među nas. Isto onako kao prije 17 godina, potkraj 1994., kada si prvi put kročio u Zadarski list, kazao je Nedjeljko Jusup, osnivač Zadarskog lista, prisjećajući se kako je Bujić u Zadarski list prvi put došao s tadašnjom urednicom Kulture Helenom Roguljić, po preporuci Tomislava Marijana Bilosnića.
Po dolasku, Bujić je donio tekst o zbirci poezije Jadranke Birkić, nakon čega ga je Jusup pozvao na suradnju. Iako u početku nije pokazivao emocije, Goranu je jako imponiralo što se pridružio skupini novinskih profesionalaca i entuzijasta koji su, unatoč nepovoljnim ratnim okolnostima, počeli stvarati nešto novo – moderan list kakvog do tada u Zadru nije bilo. Bitka za Zadarski list, njegov nastanak i opstanak, kako je istaknuo Jusup, dobivena je i Goranovom zaslugom.
– Gorane, ti nisi radio, ti si živio kulturu, umjetnost i novinarstvo. Punim plućima, žestoko i bespoštedno, do posljednjeg daha. Pisanje za kulturu, recenzije, prikazi, uređivanje – segment su tvog života s kojim si se najviše ponosio. S razlogom! Oštrim, istančanim perom, pisao si tekstove koje nikoga nisu ostavljali ravnodušnim. Čitatelji našeg lista nestrpljivo su iščekivali tvoju kolumnu “Bez naslova” po kojoj ćeš ostati posebeno upamćen. Uređivao si svoje stranice u tjedniku, dnevniku i prilogu Donat s mnogo pažnje, oblikovao ih s istančanim smislom za aktualnost teme i poželjnost teksta. Kreativno i profesionalno, govori Jusup, dodajući da zbog Goranovih kvaliteta, njegovim preranim odlaskom ostaje golema praznina ne samo u Zadarskom listu nego uopće u zadarskom i hrvatskom novinarstvu, kako i gradskom životu, kulturi i umjetnosti.
– “La commedia e finita”, kazao mi je Goran prošloga tjedna, pred izlazak još jednog Donata. Posjetio sam ga u bolnici sljedećeg dana, a on mi je ponovio kako je priči došao kraj. Bio je svjestan da se bliži kraj njegova ovozemaljskog života i nije to želio gledati na nimalo tragičarski način. Proživio sam život, mislim da sam ga dobro proživio, ostavljam sina iza sebe i zadovoljan sam, bile su Goranove riječi, kazao je Ante Rogić, dodajući kako mu je Goran rekao da od svoje smrti ne želi praviti nikakvu tragediju jer smrt je nešto neminovno.
Rogić je istaknuo da je Bujić uvijek želio dobro drugima kao i procvat kulutre, boljitak književnosti i kazališta u Zadru. Pri njihovu posljednjem razgovoru, Goran je Rogića pitao za sve stvari koje će se događati ovo ljeto u Zadru, od Zadarskog kazališnog ljeta do filmskog festivala. Istovremeno, Goran je istraživao mogućnosti spajanja svih zadarskih festivala, osnivanju književnih udruga, razvijanju izdavaštva…
– U zadnje vrijeme, često smo pričali o manje poznatim autorima, za koje je Goran želio da ljudi saznaju, pa se toliko trudio pisati recenzije o svim djelima koje je uspio pročitati… Ipak, Goran je otišao sam, kao što je sam i došao na ovaj svijet. Ono što možemo ponijeti u vječnost, u vječni život, samo su dobra djela koja idu ispred nas. Koliko god se nije deklarirao vjernikom, Goran se stalno pitao o vječnom životu i, usudio bi se reći, vjerovao je u nj. Pa i prilikom našeg posljednjeg susreta, kako je Goran rekao, za nekih 50 godina, većine nas neće biti, smrt je nešto neminovno, a poslije, postoji li vječni život, prisjetio se Rogić, vjerujući da nas sada Goran gleda odozgo.
Sprovod je sutra na Gradskom groblju u 15 sati.
