Učenici sedmih i osmih razreda osnovnih škola pred ekranom u prosjeku provode između četiri i pet sati dnevno, piše Slobodna Dalmacija.
Ovisnost o videoigricama zamijenila je nova pošast: ovisnost o društvenim mrežama. Kad nisu uz računalo, status na Facebooku svakih pola sata provjeravaju preko mobitela. Kad im se oduzme računalo i mobitel, oni polude. Ako ne mogu na Facebook, to je za njih smak svijeta.
Ovako novu generaciju internetskih ovisnika opisuje Tomislav Ramljak, predsjednik Centra za zlostavljanu i nestalu djecu iz Osijeka, koji do kraja godine na Papuku, u blizini Orahovice, planira otvoriti prvi hrvatski kamp za odvikavanje djece od ovisnosti o računalima, igricama i internetu. Po uzoru na ovakve kampove u zapadnim zemljama, djeca i njihovi roditelji sudjelovali bi u raznim terapijskim radionicama i programima čiji je cilj pokazati malim ovisnicima da je stvarni svijet bolji i kvalitetniji od onog virtualnog.
Iako je ovaj projekt još na čekanju, prije svega financijske potpore, Ramljak upozorava da je posljednji trenutak da naše društvo prihvati da ima problem i da se dobna granica djece koja su ovisna o internetu drastično spušta. – Prije su to bili srednjoškolci, a danas među internetskim ovisnicima imate desetogodišnjake koji idu u četvrti razred osnovne škole. Najgora je situacija s učenicima sedmih i osmih razreda koji su doslovno postali robovi računala, mobitela i televizora. Za ta tri ekrana prikovani su u prosjeku pet sati dnevno, što graniči s ovisnošću.
Status na Facebooku moraju provjeravati svakih pola sata. Na radionicama koje smo organizirali susretali smo se s djecom koja bi poludjela ako se ne mogu spojiti na internet u roku od sat vremena. Dodatna je opasnost što ih to tjera na razne ludosti. Snimaju filmiće, što luđe fotografije kako bi na svojem profilu skupili što više “lajkova” jer tako postaju veće face u ekipi. Znači, nisu ovisni samo o internetu, nego i o medijima – opisuje Ramljak, dodajući da je najveći problem u tome što roditelji uopće nisu svjesni problema niti prepoznaju opasnost koja proizlazi iz toga da se hobi pretvorio u ovisnost.
– Roditelji misle da je bolje da im dijete tri sata provede uz računalo nego da se smuca po ulici. To je potpuno pogrešno, jer internet zapravo nitko ne kontrolira. U Hrvatskoj imate situaciju da portali koji su najpopularniji među osnovcima imaju i potpuno neprimjerene sadržaje koji graniče s pornografijom. Nekoliko smo puta tražili da se barem stavi upozorenje da takvi sadržaji nisu primjereni za maloljetnike, ali nitko ne reagira. Na žalost, kod nas to još uvijek nije prepoznato kao problem – zaključuje Ramljak.
U kampu za odvikavanje od interneta jedan od programa bit će i “Deset dana bez ekrana” zadarskog stručnjaka dr. Zlatka Miliše. Zamišljen kao desetodnevna apstinencija od tri ekrana – računala, televizora i mobitela – program se do sada pokazao kao pun pogodak. Učenici koji su u njemu sudjelovali sa svojim roditeljima isticali su samo pozitivne promjene: “Kakav mir u obitelji!”; “Imam više vremena za sebe i za druženje s prijateljicama”; “Zbližio sam se obitelji” i slično.
