Studija utjecaja na okoliš kanala Pag-Košljun mora ići na doradu. Potvrdio je to – nakon sjednice Savjetodavnoga stručnog povjerenstva za ocjenu studije utjecaja na okoliš “Plovni kanal Grad Pag-Košljun” u Gradskoj vijećnici u Pagu kao prvog u nizu radnih sastanaka o gradnji kanala u Pagu – gradonačelnik Ante Fabijanić, kazavši kako će se službeno o svemu očitovati za nekoliko dana.
– Sasvim je normalno da studija ide na doradu i po dva, tri puta. To ne znači da ne valja, nego se ide na doradu, do konačnog rješenja – kazao je kratko Fabijanić.
Za razliku od paškoga gradonačelnika, puno su rječitiji bili članovi udruga Zelene liste, “Eko Zadra”, „Cvita soli”, Udruge iznajmljivača soba i apartmana Pag i Udruge „Bataja”:
– Demantiramo izjave da je studija utjecaja na okoliš „prošla” i da zahvat ima minimalne utjecaje na okoliš. Hidrografskom institutu nositelj zahvata tvrtka „Moreuz” platila je više od milijun kuna. Za taj novac naravno da se sve može napisati, pa i to da jedan takav zahvat u prirodi koji dijeli otok na dva dijela i nasipava 200.000 kvadratnih metara mora nema baš nikakav utjecaj na prirodu, ljude, Solanu, Siranu, spomeničku baštinu, zdravlje ljudi, turizam, stočarsvo, ribarstvo… – kažu u udrugama i naglašavaju:
– Studija utjecaja na okoliš dobila je katastrofalne ocjene članova komisije i kao takva je neprihvatljiva. Svih osamstotinjak stranica studije može se svesti u par rečenica. Kanal je zapravo kamenolom golemog kapaciteta (više od pet milijuna kubika kamena), a po Zakonu o rudarstvu taj kamen pripada Republici Hrvatskoj, pa zarade u tom slučaju nema. Pri vađenju kamena javlja se i otpad čije bi deponiranje dosta koštalo. U studiji su taj problem riješili nasipavanjem 200 tisuća kvadratnih metara mora, što je u suprotnosti s Prostornim planom grada Paga i Županijskim prostornim planom.
– Benefit studija je rekla da ako nema nasipavanja, nema ni zarade. Ovo nasipavanje nije u skladu s prostornim planovima, a zahvat bi destabilizirao spomeničku baštinu, spremnike soli i uništio podvodne ostatke Staroga grada. Zarada „investitora” zasniva se na prodaji kamena, za koji se zaboravlja da nije vlasništvo „investitora”, i nasipavanju mora, koje je također vlasništvo RH, a studija ga tretira kao „investitorovo”, i to kao građevinsko zemljište.
– Nedorečeno je i pitanje čiji bi bio kanal ako se prokopa i tko bi ubirao novac za prolaz kanalom. Puno nedorečenosti za tako velik novac kojim je plaćena studija – zaključuju udruge građana.
