Gram zlata 14-karatne čistoće danas se u zadarskim zlatarnama otkupljuje za osamdesetak kuna. Zlato od osamnaest karata može se prodati za sto kuna. I dok je prodaja zlata u “zlatnim vremenima” bila rijetkost, danas je ona tužna svakodnevica. U posljednjih nekoliko mjeseci “otkupljivačnice” zlata niču po Zadru gotovo na svakom koraku, a razlozi za prodaju su različiti. Struja, najam, razna dugovanja… Sve to dođe na naplatu. Recesija je učinila svoje, kazuje jedan zadarski zlatar kod kojeg smo se odlučili raspitati o sve većoj tihoj rasprodaji tog obiteljskog blaga:
– Evo baš nam je nedavno došla jedna gospođa koja je morala platiti ratu od 1.150 kuna. Pedeset kuna sam joj poklonio, samo da pokrije taj kredit. To su rijetki slučajevi, ali donose nam i zlatne zube od svojih pokojnih baka i djedova. Ipak, to nije često, no samo iz razloga što ljudi više ne stavljaju zlatne zube nego keramičke, kazuje.
– Svi prodaju, i stari i mladi. I to prodaju zlatninu koju su skupljali godinama. I onda za nekoliko godina, kad im i to nestane, nestat će sve, govori zlatar, primjećujući povećani trend rasprodaje među Zadranima u posljednje dvije godine.
– Prodaje nema, stranci isto jako malo kupuju. Evo sad je i bilo nešto prometa oko Uskrsa, ali to su uglavnom naši ljudi koji su nam i najbolji kupci, jer mi poštujemo znakove krizme, pa ćemo se radije zadužiti nego odbiti poziv. Prodaje se sve, obiteljsko blago, razni nakit. Sve redom prodaju. Donose od nekoliko grama, pa do deset, ali ne više od toga. Nije ni njima lako rasprodati obiteljsko blago u trenu. Što se tiče kakvoće zlata, primamo sve, od osam karata pa do dvadeset i dva karata. Recimo da se naplaćuje od sto kuna pa na dalje. Najviše prodajemo 14-karatno zlato koje se uglavnom može i kupiti kod nas, jer je najdugotrajnije, pojašnjava.
Ipak, cijena zlata umjetno miruje:
– Ne smijemo ju povisiti, jer onda nitko neće ništa kupiti. Jako je mala razlika kada netko nešto proda nama, pa onda mi to preprodajemo dalje.
Za prodaju inače ne treba ništa posebno, certifikat je pečat na zlatu, a što se tiče punoljetnosti, nju procijene, jer, kažu, nisu ovlašteni tražiti iskaznice. Ukoliko je osoba mlađa, zlato od nje neće otkupiti.
Uglavnom se u posljednje vrijeme, kaže, kupuju jedino vitice. Ali i tu izlaze mladencima u susret, pa ako ih znaju, daju im na dug, pa onda mladoženja prstenje otplati poslije pira kad prikupi novac:
– Evo čekaj sad tu s nama nekoliko sati i vidjet ćeš da neće nitko ući! Nikad nije bilo ovako loše kao sada. Posljednjih šest, sedam godina sve ide prema dolje i ponekad ti baš dođe tuga kad vidiš kako su naši stari godinama kupovali i onda danas on dođe prodati te uspomene. Trebamo se probuditi, raditi malo jače…
