Na studentskom portalu Sajt objavljen je razgovor s jednim od bivših studenata Brankom Radonićem, sada diplomiranim geografom i povjesničarem, koji je ostavio trag vrlo jasnog i hrabrog aktera poznate studentske blokade.
Ostao je u kontaktu sa studentima i sveučilištem o kojima govori bez dlake na jeziku.
Možeš li usporediti stanje na Sveučilištu koje je sada i ono kad si ti tek došao u Zadar Ili možda nakon što si otišao iz Zadra?
Teško je sve to usporediti. Zadarsko sveučilište je 2004. godine u mom sjećanju ostalo kao malo siromašno sveučilište sa jednom menzom i studentskim domom u kojem nikad nema tople vode. Nije mi se puno dopadalo. Vjerujem da se stanje, bar za studente, nešto poboljšalo nakon AKSTU-ovih akcija, ali još uvijek na tom sveučilištu studenti nisu prihvaćeni kao ravnopravni partneri. Studenti su još uvijek radna snaga koju se rijetko što pita, osim kada treba platiti školarinu. Što se tiče općenito Sveučilišta i puta kojim se ono kreće, ne vidim neku svjetlu budućnost. Zadnjih godina Sveučilište je plasiralo masu ideja, strategija i planova, ali u njima nisam vidio ništa više osim pukog marketinga, šarenog papira i crvene vrpce. To je visokoškolska ustanova koja ne može pratiti razvoj drugih sveučilišta u okolici, poput Splita, i bojim se da će u budućnosti Zadar biti odredište studenata sa područja od Paga do Biograda, čime će puno izgubiti na toj multiregionalnosti, na koju sam bio navikao tijekom studija i kojom bi se Zadar trebao ponositi.
Isto tako, smatram da Sveučilište u Zadru ne vrši funkciju, koju po definiciji ima, a to je aktivni rad i doprinos lokalnoj zajednici. Previše je tiha akademska zajednica koji bi trebali biti branitelji društva od negativnih pojava, ali oni to u Zadru nisu. Gori su od hrvatskog prosjeka po tome pitanju.
Bio si i član Studentskog zbora pa svakako mislimo da možeš i ovako “iz daljine” komentirati rad sadašnjeg saziva bez puno tebi znanih kolega i kolegica, no s nekima i dalje poznatim.
Ne mogu nikako biti zadovoljan radom trenutne postave Studentskog zbora. Studentski predstavnik uvijek mora imati na umu da je on tu da predstavlja studente. Kada si to predstavnik utuvi u glavu, onda si neće trošiti svoje dragocjeno dvogodišnje predstavničko vrijeme na besmislena studijska putovanja i pijanke pod egidom razmjene iskustava sa kolegama. Isto tako, studentski predstavnik nema što biti „dobar” sa rektorom i pročelnicima odjela. Odnos treba biti korektan, ali ne i sluganski, kako se to znalo događati u prošlosti, a događa se i danas. Ako treba i „zaratiti” sa rektorom, onda treba to učiniti, ako to ide na korist studenata, ali bojim se da većina naših studentskih predstavnika vidi Zbor kao priliku za skok u karijeri, odnosno platformu preko koje će sutra postati nekakvi asistenti na Sveučilištu ili dobro plaćeni birokrati u državnoj upravi ili ministarstvima. A i sami studenti su vrlo neodgovorni i vrlo često su ili letargični ili negativno nastrojeni prema svojim studentskim predstavnicima koji nešto i žele raditi za njih. Korektan odnos mora biti dvostran.
Od studentske blokade ima dvije godine. Prepričaj nam svoje dogodovštine koliko god hoćeš?
Vjerujem da je blokada Sveučilišta u travnju i svibnju 2009. godine blistavi trenutak u povijesti zadarske studentske scene
Uh mogu do sutra o tome! Kad su me zamolili da napišem članak o tome za jedan studentski list, ograničio sam se samo na prvi dan blokade, jer bilo je toliko događaja, da je danas teško sve pohvatati u jedan smisleni tekst. Vjerujem da je blokada Sveučilišta u travnju i svibnju 2009. godine blistavi trenutak u povijesti zadarske studentske scene koji će se u nekoj bližoj budućnosti teško ponoviti. Zahvaljujući medijskoj blokadi malo je o zadarskoj blokadi došlo do javnosti, i ta je blokada bila u sjeni zagrebačke, ali vrijednost naše blokade leži u činjenici što je ona na jednom mjestu okupila studente svih mogućih političkih orijentacija i društvenih slojeva. Od desničara do anarhista, svi su bili na plenumu 21. travnja 2009. i kasnije, i gledajući ih sve na okupu, već tada sam pomislio kako je blokada povijesna pojava na našem sveučilištu. Teško je bez emocija opisati cijelo trajanje blokade, sve te silne sate provedene u organizaciji rasporeda redara i moderatora i plenuma. To mi se toliko urezalo u pamćenje da sam svim studentima koji su sudjelovali u blokadi posvetio svoj diplomski rad, koji sam u mnogom napisao tijekom trajanja same blokade.
Studentsku blokadu i njezinu organizaciju u Zadru pokrenuo je Studentski zbor, odnosno njegovi članovi koji su tada, dosta nespretno, neformalno raspustili Zbor, iako za to nisu imali mandat. To smo željeli učiniti kako bi plenum dobio na snazi, premda nam se to kasnije uzimalo za zlo, iako nikakvih zlih namjera nije bilo. Iako je u početku sveučilišna uprava bila uz plenum, svi smo bili svjesni da oni to rade jer žele izvući nekakvu korist od ministarstva, ali sa tim nisam imao problem, dok god nam nisu smetali. Kasnije su nam okrenuli leđa i oni sami znaju zašto. Isto tako, plenum je u početku djelovao ujedinjeno i homogeno, a kasnije se sve to izgubilo jer su u pola priče upali nezreli pojedinci koji su se malo bavili poboljšavanjem plenuma, a više sotoniziranjem i redikuloznim napadima na ekipu koja je sve to započela, a koja je slučajno pripadala Studentskom zboru. Kasnije se u na zagrebačkim plenumima natjecali tko može dalje pljunuti po ljudima koji su sa najboljim namjerama uložili sve svoje intelektualne mogućnosti da organiziraju blokadu Sveučilišta i sve što ide uz to. Tim pojedincima je pojam direktna demokracija značio samo tko može direktnije pljunuti po članovima plenuma proisteklima iz Zbora.
Cjelovit razgovor objavljen je na portalu zadarskih studenata














