Iz pritvora je pušten Vinko Mladineo, sad već bivši direktor Fonda za zaštitu okoliša i energetske učinkovitosti, a u srijedu je iz Remetinca izašao i Miho Zrnić Marinović, vlasnik zadarske tvrtke “Odlagalište sirovina”. Glavni razlog za višemjesečno zadržavanje Mladinea, a potom i pritvaranje Zrnića, jesu poslovi na sanaciji bazena s ostacima crvenog mulja i lužine kod Obrovca.
Taj posao je ugovoren još koncem 2006. godine za 80 milijuna kuna, na sanaciju je dosad utrošeno 104 milijuna kuna, a upravo ovih dana Fond traži rješenje kako završiti sanaciju bazena. Raspisao je novi natječaj za projekt dovršetka sanacije bazena. Zašto se sada raspisuje novi natječaj za posao ugovoren prije pet godina, što se zapravo zbiva sa sanacijom bazena s opasnim otpadom? Iz Fonda smo dobili službeni odgovor da program sanacije bazena koji je izradila tvrtka APO d.o.o. nije odbačen, već da je potrebno napraviti stručnu analizu dosadašnjih radova i utvrditi postojeće stanje na lokaciji.
Krivo procijenili
Naime, i u APO-u su utvrdili da će im trebati četiri puta više materijala za zatrpavanje bazena no što se računalo u vrijeme sklapanja ugovora o sanaciji, što znači da bi se dovršavanjem sanacije po tom konceptu trebalo utrošiti još oko 100 milijuna kuna. Na pitanje znači li ovaj novi natječaj da je tvrtka “Odlagalište sirovina” izbačena iz posla, odnosno da će se na neki drugi način dovršavati sanacija, u Fondu kažu da tvrtka Mihe Zrnića nije izbačena iz posla već su “radovi minimalizirani” (ma što to značilo), a da se može dogoditi da se daljnji radovi modificiraju uz dopunu troškovnika.
Uvjeti za prijavu na natječaj za izradu rješenja završne sanacije bazena kod Obrovca su vrlo zahtjevni, (između ostalog bankovno jamstvo na 220 tisuća kuna za potvrdu ozbiljnosti ponude, mora se imati laboratorij, kadrove i tehniku za analizu materijala i sl.), po nekim mišljenjima malo tko u Hrvatskoj osim IGH može zadovoljiti postavljene uvjete. A kad koncem svibnja bude izabrano rješenje, pa u roku od četiri mjeseca izrađena projektna dokumentacija, tek tada slijedi izbor izvođača radova.
To znači da završna sanacija bazena s izabranim izvođačem radova ne može početi prije kraja ove godine. U Fondu su vrlo suzdržani u davanju informacije koliko bi to sve moglo koštati. Kažu da to ovisi izabranom rješenju. Zanimljivo je da je kriterij odabira ponude isključivo najniža cijena, a u prošlom natječaju za koncepciju rješenja na kojem je pobijedio APO s ovim očito neuspjelim a preskupim modelom sanacije, kriterij cijene je nosio samo 50 posto bodova. Znanstvena rješenja za trajnu sanaciju ostataka crvenog mulja i lužine nisu uopće imala šansu, jer je projekt bio nešto skuplji, iako bi u konačnici sanacija bila jeftinija i trajnija.
