U organizaciji Matice Zadrana u Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru održano je predavanje pod nazivom „Što Zadrani moraju znati o potresima?”. Predavač je bio Josip Habuš, diplomirani inženjer geologije iz Zadra, koji je u sklopu svojega predavanja pružio osvrt na eventualne posljedice u slučaju potresa na širem zadarskom području, odnosno potresa u široj regiji koji bi proizveo ozbiljnije posljedice po naš grad.
– Generalno gledano, glavna osnova nastanka potresa jest pomicanje osam glavnih velikih tektonskih ploča, a potresi se najčešće vezuju uz dodirne zone dviju susjednih ploča. Drugim riječima, postoje tri vrste granica između tektonskih ploča, ovisno o tome radi li se o pločama koje se međusobno razmiču, koje se kreću usporedno ili pak o pločama koje se sudaraju, pri čemu jedna ploča „ponire” pod drugu. Prostor Jadrana, odnosno širi prostor Sredozemlja mjesto je gdje se Afrička ploča podvlači pod Euroazijsku, što naše područje čini seizmički aktivnim, objasnio je dipl ing. Habuš u uvodnom dijelu predavanja, istaknuvši kako je izrok potresima oslobađanje goleme količine energije prilikom pomicanja ovih ploča.
Pojednostavljenim jezikom govoreći, u našem prostoru Afrička ploča vrši pritisak na Jadransku mikroploču, a ova se, pak, na prostoru Jadranskog mora i naše obale podvlači pod Dinarsku ploču (Dinarik). Ovo podvlačenje uzrokuje seizmizam, te su na našem području potresi razmjerno česta pojava. S obzirom na mogućnost pojave potresa s katastrofalnim posljedicama, ona je najveća na dubrovačkom i zagrebačkom području, a među najaktivnijim zonama je i zadarsko područje, točnije, dio obale južno od Zadra. Seizmički je vrlo aktivno i riječko područje, odnosno potez od Rijeke do Senja. Prema procjeni utemeljenoj na učestalosti i snazi potresa u nas, najsnažniji mogući potresi u Hrvatskoj u pravilu dosežu magnitudu od 7 stupnjeva prema Richteru. Općenito, velik dio Hrvatske je vrlo problematičan, te postoji realna mogućnost od pojave razornog potresa.
Većina potresa traje svega nekoliko sekundi, no oni mogu trajati i više minuta, što pojačava njihovu razornost. Primjerice, prilikom jednoga od najsnažnijih zabilježenih potresa koji je 1964. pogodio Aljasku, tlo se treslo više od sedam minuta. Problem su i naknadni udari koji mogu biti značajni, iako su u pravilu slabiji od „glavnog” udara. Jedna od dodatnih opasnosti jest i pojava tsunamija, razornih valova, usred potresa čiji je epicentar u podmorju. Takav je val pred mjesec dana opustošio sjeverozapadnu obalu japanskog otoka Honshu, a posljedice toga kataklizmičkog događaja još traju.
– Kod pojave razornih potresa u gusto naseljenim gradskim područjima, jedno od ključnih pitanja jest ono kako će pojedina zgrada izdržati seizmičku aktivnost. Naime, svaka zgrada posjeduje vlastitu „valnu duljinu”, odnosno ukoliko valna duljina koju kroz podlogu emitira potres rezonira s onom zgrade, ova će se neminovno srušiti jer će aktivnost snažnije djelovati nja nju. Svakako, jedna od najbitnijih preventivnih mjera jest poštivanje zakonskih propisa o protupotresnoj gradnji, no nažalost često se događa da profit i interesi zanemaruju ovu bitnu stavku, istaknuo je ing. Habuš, no pritom je naglasio kako nas primjer Japanaca koji su najtemeljitija i najstručnija nacija kada se radi o potresima, uči da su unatoč svim mjerama predostrožnosti najcrnje prognoze uvijek moguće.
U posebnom fokusu predavanja ing. Habuša bila je analiza onoga što bi se moglo dogoditi u slučaju razornog potresa na području Zadra. Prema njegovim riječima, osim rušenja zgrada velika je opasnost i u nastanku velikih požara, klizanja tla, te pucanje instalacija što će biti posebno opasno nakon priključenja Zadarske županije u sustav plinofikacije. Od ključne je važnosti podloga na kojoj se građevine grade, a na prostoru grada Zadra najosjetljivije je upravo područje poluotoka gdje je podloga uglavnom nasuta.
