Noćas, malo prije ponoći stiglo je proljeće, odnosno završila je zima. Događaj je to koji su od najranije povijesti svečano obilježavali narodi diljem zemaljske kugle, odnosno sjeverne hemisfere, jer su oni na južnoj polulopti tada dočekivali jesen. Početak proljeća obično se smatrao i početkom nove godine, a tako se i danas službeno smatra u Iranu prema starom perzijskom kalendaru. U Europi se danas malo zna da su i u kršćanskom srednjovjekovlju godine bile brojane od Uskrsa, a ne od Božića, što je samo drugi način da se izrazi simbolika rađanja novoga Sunca, nove godine. Zapravo, računanje početka godine od prvoga siječnja uveo je Gaj Julije Cezar koji je bio vrhovni svećenik Rima, odnosno Pontifex Maximus. Boraveći u Egiptu, saznao je dovoljno astronomskih podataka od tamošnjih svećenika prema kojima je izvršio reformu kalendara koji se i danas zove julijanski.
No trebalo je proći više od jednog i pol tisućljeća da se ljudi u potpunosti priviknu na zimski početak nove godine, a i tada je tradicija obilježavanja prvog dana proljeća, obično 21. ožujka, ostala živa i omiljena. Tako je bilo i u hrvatskoj narodnoj tradiciji, religiji i graditeljstvu. Najbolje se to vidi u predromaničkim crkvicama koje su potpuno usmjerene prema Sunčevu hodu i usklađene upravo s datumima kao što je proljetni ekvinocij. Tu je najpoznatiji primjer crkva Sv. Križa u Ninu čije je astronomske i svjetlosne efekte godinama pomno istraživao Mladen Pejaković dokazavši da su njene asimetričnosti i nepravilnosti tlorisa zapravo uspio pokušaj starohrvatskih graditelja da rasporedom prozora i vrata spoje Sunčevu svjetlost i godišnji hod sa simbolikom kršćanske liturgije.
Dana 21. ožujka, kada i počinje nova godina, ujedno započinje i vladavina znaka Ovna, prvoga znaka s kojim se otvara Sunčev hod kroz dvanaest znakova životinjskoga pojasa ili Zodijaka. Znak je dobio ime po simbolici proboja, otvaranja, jednako kao i istoimena ratna naprava starih vremena, a ne zbog toga što raspored zvijezda podsjeća na životinju ovna, kao što se katkad dade pročitati. Podudarnosti svakako postoje, ali u karakteru, a ne u vizualnim pojavnim oblicima na nebu.
Oživljavanje drevnih tradicija koje je započelo još s krajem 19. stoljeća, a pun zamah dobilo prije dvadesetak godina, pridonijelo je i novom vrednovanju ovog datuma i događaja. Uspostavljeni su i neki načini računanja vremena. Tako se u thelemitskoj tradiciji današnji dan označava kao prvi dan godine Horusova eona koji je započeo 1904. godine te bismo prema tom kalendaru danas ušli u sto i sedmu godinu istog. Unutar tog sustava nadalje se svaka godina vezuje uz jednu od dvadeset i dvije staze drva života s kojima su povezani i aduti iz tarot karata. Prema tome bi ova godina bila godina Sunca.
Osobine koje se vezuju uz kartu Sunce i stazu Reš, što znači “glava”, su dječja zaigranost i neozbiljnost, ali i sposobnost zgrtanja bogatstva, što u davnini nije smatrano poslom dostojnim ozbiljnoga i prosvijećenoga čovjeka. Mogla bi porasti i uporaba alkohola, ali i djetinjastih oblika zabave. Određen oporavak ova godina bi, ipak mogla donijeti, iako je potreban oprez jer u tarotu ova karta može značiti i naglu smrt, a vrijedi primijetiti da je i 1945., godina prve atomske eksplozije bila, također godina Sunca. Pogotovo što je iduća godina, godina Eona, koji se prema starom, ozirijanskom sustavu zvao i Strašni sud. Tako se i po ovom sustavu predviđanja događaja izdvojila 2012. kao godina kraja. Ili početka.
