Iz sasvim različitih razloga i sa sasvim različitim smjerovima ovoga trenutka na “vjetrometinama” su dvije kapitalne tvrtke Zadarske županije, od svega nekoliko koliko ih je na ovom području preostalo.
Riječ je, naime, o Adriji – Zadar i Iliriji – Biograd.
Adria i Zadar
Adria Zadar druga je najveća proizvodna tvrtka preostala na području Zadarske županije, a mnogoljudnija i prihodom veća od nje jedino je tvrtka Aluflexpack iz Murvice. Osim toga Adria je jedan od temelja na kojem počiva primat Zadarske županije u Hrvatskoj kada je u pitanju ribarstvo, prerada i uzgoj ribe (uz flotu Kaljana, Cromaris, Kali tunu…). Konačno, Adria je najveća preživjela riboprerađivačka tvrtka u Sredozemlju i važan izvoznik u ionako jadnom zadarskom izvozu. Angažira, što oscilira zbog djelomične sezonalnosti, oko 400 pa i više radnika, mahom radnica. Tvrtka u tom pogledu ima socijalno važne za prostor županije.
Ilirija i Biograd
Ilirija d.d. Biograd mahom je treća, ali po iskazu za 2010. godinu prihodima iz turizma čak druga turistička tvrtka na području Zadarske županije. Manja je od Turisthotela, a u boljim Borikovim godinama i od njih, no za prethodnu godinu nadmašila je Borik. Ilirija čini jednu od okosnica organiziranog turizma na ovom području i temelj rangiranja Biograda u vrh hrvatskih turističkih gradova. Tvrtka sa znatnim udjelom sezonalnosti, što je u ovoj djelatnosti razumljivo vezuje uz sebe ne samo sudbinu stalno, već i stotina sezonski zaposlenih na širem području Biograda. Tvrtka dominantno zarađuje – devize. U svom sklopu ima hotelske, nautičke i kamping kapacitete kao i ugostiteljstvo.
Obje tvrtke poslovale su s dobiti. Adria s nizom problema s likvidnošću, pa i kašnjenjem plaća, Ilirija bez njih.
Izvan ovog što navodimo, priče i razlozi sadašnjih aktualnosti u tvrtkama potpuno su različiti.
Opasnosti u Adriji
Adria je potresena uhićenjem čelnog čovjeka tvrtke i većinskog vlasnika Miodraga Lacića. Lacić predstavlja zadarski prototip tzv. poduzetništva mladih niklog u “garaži”. Iz procvata trgovine Lacić je rijedak primjer prebacivanja stečenog kapitala u proizvodnju i preuzimanja tada posrnule Adrije. U radno intenzivnoj djelatnosti s nizom problema tvrtka je ipak nastavila uspješno poslovati. Uhićenje je rezultat istrage u policiji u Koprivnici vezano uz slučaj Podravke. Kada je afera “Spice” pokrenuta i došlo do uhićenja vlasnika SMS-a Mladinića, oči su bile uprte u Lacića, a informacija kazivala da je Uskok provjeravao je li kod kupnje branda Eva bilo “mućki” sličnih SMS-u, što je odbačeno. Stoga je ovo uhićenje iznenađujuće. Prepletenost posla Podravke i Adrije snažno je. Nadležne će službe kazati i činiti svoje. Ovdje govorimo o drugom aspektu: mogućoj ugroženosti jedne od posljednjih važnih proizvodnih tvrtki zbog toga. Naime, temeljno je pitanje koliko je vođenje tvrtke počivalo na osobnom angažmanu Lacića, a koliko je sustav upravljanja tvrtkom izgrađen da funkcionira i bez njega. Sigurno da će bez Lacića, i što je gore s Lacićem pod sumnjom i uhićenim, problemi kojih je u Adriji u ovim hrvatskim kriznim vremenima mnogo, biti teži. To ugrožava i ono malo proizvodnje koja Zadarsku županiju drži nešto podalje od zadnjeg mjesta po zastupljenosti industrije među hrvatskim županijama.
Opasnosti u Iliriji (Biogradu)
Kada je u pitanju Ilirija, riječ je o sasvim drugim problemima. Odnosi Ilirije kao temeljnog gospodarskog subjekta Grada Biograda i samog grada godinama su na niskim razinama. Ovog je trenutka aktualno prekrajanje dijela Solina u urbanističkim planovima radi privlačenja investitora u hotelski kompleks, čime se reže dio prostora kampa koji uspješno razvija Ilirija. Na moguću konstataciju “bolje hotel nego kamp” moguće je kazati da kada je nedaleko toga Ilirija tražila podizanje hotela s pet zvjezdica – identičan Adris, odnosno njena turistička kći – Maistra, podiže u Rovinju, Biograd je to odbio.
Ilirija prema riječima uprave za dotični teren, koji je predmet prekrajanja u planovima, plaća zakup dvostrano – i državi i Biogradu, jer se oni još dokazuju čiji je, s ugovorom na 25 godina.
Nećemo ulaziti u sve finese i povijesne nakupine u odnosima Ilirije i Biograda, no evidentno je: Biograd je izrastao u grad koji je spreman na vrhunsku suradnju sa svim investitorima, pri čemu ima i mnogo uspjeha, osim s Ilirijom. Ilirija je izrasla u vrhunski za Hrvatsku važan turistički kompleks, koji posjećuju i hvale i ministri i čelnici Vlade, ali ne i biogradski čelnici.
U Iliriji navode da kod svih prostornih planova na terenima kojima oni gospodare nije moguće ništa, a dokida se čak i djelatnost koju već obavljaju. Biogradska vlast tvrdi da pokušava vratiti dio terena koji su u nekadašnjim desetljećima dospijevali pod Iliriju, a smatraju da su njihovi.
Odnosi su s nizom prethodnih sporova kulminirali do razine “otvorenog rata” pred sezonu u kojoj navodno očekujemo da bude najbolja do sad.
