Svjetski dan prava potrošača obilježava se sutra, 15. ožujka, a prvi put se počeo obilježavati 1983. godine s ciljem da se ukaže na jaz koji postoji između privrede i stjecanja profita na jednoj strani, te zadovoljstva životnih potreba od strane potrošača na drugoj strani. Poznato je da Svjetski dan prava potrošača slavi i promiče osam temeljnih potrošačevih prava, među kojima je pravo na zadovoljavanje osnovnih potreba potrošača, pravo na sigurnost proizvoda i usluga, pravo na izbor, pravo na naknadu štete te pravo na zdrav okoliš.
U povodu ovog dana, Zoran Knežević, predsjednik Udruge “Zadarski potrošač”, govori o najčešćim problemima s kojima se, u moru različitih prizvoda i usluga te marketinških trikova koji ih mame, potrošači danas susreću.
Svi smo mi potrošači
Kako je najavio Knežević, istim se povodom danas na Kalelergi odvija akcija u sklopu radijske emisije “Svi smo mi potrošači”. U sklopu ove akcije, predstavnici Udruge “Zadarski potrošač” danas će građanima dijeliti letke i brošure u cilju informiranja ljudi o njihovim potrošačkim pravima. Riječ je o brošuri naziva “Kako čitati oznake na prehrambenim proizvodima” te lecima s informacijama o salmoneli, kao i brošuri koja govori o reklamacijama, a koju su izradile udruge za zaštitu potrošača, među kojima je i zadarska udruga, a što su financijski podržali Delegacija europske komisije za zaštitu potrošača te Ministarstvo gospodarstva.
– Različiti su problemi s kojima se potrošači danas susreću i s kojima nam se obraćaju, a tiču se svih područja. Prema našim iskustvima mogao bih reći da se ljudi danas najčešće imaju problema s uslugama i to prije svega komunalnim i telekomunikacijskim. No, ipak, u ovakvim slučajevima najčešće se događa da mi “oštećenoj” osobi ne možemo pomoći, jer se na kraju ispostavi da je sama kriva jer nije čitala onaj dio ugovora koji je napisan sitnim slovima. Zato uvijek naglašavamo ljudima da dobro čitaju ugovore prije nego što nešto potpišu, kao i to da čuvaju sve račune kako bi proizvod mogli reklamirati, naglasio je Knežević, istaknuvši da je, ukoliko se uspostavi da je kupac djelomično kriv, teško pronaći dogovor.
– Tako nam se, primjerice, nedavno javila gospođa koja se žali na račun za internetske usluge, jer je dogovorila uslugu u iznosu od 145 kuna mjesečno, ali račun koji je došao iznosio više od 500 kuna. Na kraju se ispostavilo da bi iznos od 145 kuna plaćala da je sklopila ugovor na dvije godine, ali s obzirom da ugovor koji je ona sklopila traje godinu dana, ona plaća veći iznos. Kod sklapanja ugovora ona na taj dio nije obratila pozornost i sada se smatra oštećenom, priča Knežević, prisjećajući se i primjera nezadovoljnog kupca koji je nekoliko dana nakon što je kupio novi mobitel spremio ga u stražnji džep od hlača i pokvario ga, za što je imao namjeru tužiti prodavaonicu, ali za to nije imao osnova kada je servisom utvrđeno da je sam kriv za kvar.
Knežević, također, savjetuje kupce da u svakoj situaciji u kojoj se osjećaju oštećenima, upute pismeni prigovor, kako bi prodavaonice ili pružatelji usluga znali da je potrošač upoznat sa svojim pravima, jer ljutitim pristupom i galamom na možda nedužne službenike neće postići ništa.
– Kad sam naručivala kauč, u trgovini namještajom su mi obećali da će moja narudžba stići za 30 do 40 dana, a s obzirom da sam imala namjeru platiti karticom, pitala sam ih mogu li platiti predujam, kako bih cijeli iznos karticom platila te kad kauč i dobijem, ali to mi nisu dopustili i morala sam odmah sve platiti. Kauč nisam dobila ni nakon 40 dana, ni nakon više mojih poziva upućenih trgovini. Odgovarali su mi da sve ovisi o tvornici, da bi mi tek nakon 2 mjeseca čekanja, i dvije rate koje sam već platila za kauč kojeg nemam, javili da materijal koji sam naručila, oni više nemaju i neće ga naručivati. Zamolili su me da odaberem neki drugi uzorak ili da uzmem neki drugi proizvod, priča ova Zadranka, navodeći da na to nije htjela pristati, a zahtijevala je svoj novac natrag na što su u trgovini oštro odgovarali da takvo što ne mogu napraviti.
– Tek kad sam nazvala središnjicu ove trgovine i tamošnjem šefu zaprijetila da ću cijelu situaciju iznijeti u medijima, postali su ljubazni i puni razumijevanja i vrlo brzo sam svoj novac dobila natrag.
