Danas se obilježava Europski dan logopedije s temom sluh, dok se u Hrvatskoj obilježava pod motom “Komuniciram – ne živim u tišini”.
Zadarska podružnica Hrvatskog logopedskog društva Europski dan logopedije obilježit će gostovanjem logopedica Antonele Puharić Burčul i Denize Marasović u emisiji Radio Zadra “Izaberimo zdravlje” i radionicom “Komuniciram – ne živim u tišini”, u kojoj će sudjelovati logopedice Tamara Ciciliani i Ivana Magaš. Gostovanje na Radio Zadru i radionica u Gradskoj knjižnici Zadar najavljeni su za utorak 8. veljače u 17, odnosno 19 sati.
Zadarska podružnica Hrvatskog logopedskog društva, koja organizira aktivnosti u povodu obilježavanja Europskog dana logopedije, u Zadru je osnovana prije nešto više od godinu dana. Na čelu zadarske podružnice, koja se bavi stručnim i znanstvenim problemima osoba s poremećajem jezično-govorne-glasovne komunikacije je logopedica Antonela Puharić Burčul. .
– Prošle godine 13. siječnja u Zadru je osnovana Zadarska podružnica Hrvatskog logopedskog društva koja danas okuplja 18 logopeda. Moja zamjenica je Nives Markulin, logopedica u Dječjem vrtiću ‘Latica’, a tajnica u Zadarskoj podružnici HLD-a je Tamara Ciciliani. Ako pogledamo unatrag nekoliko godina, Zadar danas ima znatno više logopeda nego prije, tako da možemo reći da situacija u tom smislu ide na bolje. No i dalje je potražnja za logopedima puno veća od ponude, dakle još uvijek nas je mnogo manje nego što postoje stvarne potrebe, kaže Antonela Puharić Burčul, dodajući kako u Zadru nema nezaposlenih logopeda, svi rade u zadarskoj Općoj bolnici, školama, dječjim vrtićima i privatnoj praksi.
Najviše zaposlenih logopeda je u zadarskim osnovnim školama i dječjim vrtićima. Dva logopeda rade u zadarskoj Općoj bolnici, gdje se zbog velikih potreba za logopedskim tretmanom stvaraju dugačke liste čekanja. Na tretman kod logopeda u bolnici, djeca čekaju i po nekoliko mjeseci. Po jedan logoped radi u Osnovnoj školi Voštarnica i privatnoj praksi.
– Pedagoški standard predviđa jednog logopeda na 20 djece koja imaju rješenje Županijskog ureda o primjerenom obliku daljnjeg školovanja, ovisno o vrsti i stupnju teškoće u razvoju. To u praksi nije moguće provesti jer nemamo dovoljno logopeda. Jednostavno, godišnje s fakulteta izlazi između 25 i 30 logopeda koji ostaju raditi u velikim centrima, uglavnom gradovima gdje su se školovali. Kad bi se ti mladi, obrazovani ljudi vratili odakle su krenuli na školovanje u velike gradove, situacija bi bila znatno bolja, kaže Puharić Burčul, dodajući da i veliki hrvatski gradovi, poput Zagreba, gdje ostaje najviše mladih ljudi nakon završetka školovanja, imaju problema s nedostatkom logopeda, mada su oni manje izraženi nego u ostalim dijelovima Hrvatske.
Logopedi rade s osobama koje imaju poremećaj jezično-govorne-glasovne komunikacije. Puharić Burčul pojašnjava da su logopedskom tretmanu podvrgnute osobe s poremećajima izgovora glasova, poremećajima u tečnosti govora, nedovoljno razvijenim govorom te specifičnim teškoćama čitanja, pisanja i računanja, odnosno disleksijom, disgrafijom i diskalkulijom. Uz to, logopedi se bave i svim oštećenjima govora koja su uzrokovana traumatičnim stanjima, afazije različitog tipa, poput moždanog udara i prometnih nesreća.
– Poremećaj u komunikaciji, bez obzira o kojoj vrsti se radi, najvažnije je pravovremeno otkriti i što prije intervenirati. Rana intervencija, kad su u pitanju poremećaji u komunikaciji, izuzetno je važna. Naime, što se prije poremećaji u komunikaciji uoče i tretiraju, lakše ih i riješiti. Iz tog razloga roditeljima savjetujemo da već od najranijih dana komuniciraju sa svojom djecom te im čitaju priče, sve radnje i aktivnosti poprate govorom, kaže Puharić Burčul, savjetujući roditeljima da se ne ustručavaju tražiti savjet logopeda ako primijete poteškoće u komunikaciji sa svojim djetetom, bilo da je radi o nepovezivanju ili nerazumijevanju riječi, nepravilnom izgovoru rečenica, nedovoljno razvijenom govoru i slično.
