– Molim Vas, možete mi odrezati kvarat kruha, narezati deset deka mortadele, dvi fete podravca, pa napravit sendvič – zaustio je, ljubazno, srednjovječni gospodin prodavačici Anki toga jutra u malome dućanu u Zadru, nedaleko od mjesta gdje je nekoć postojala velika tvornica tekstilne industrije sa tisućama radnika, a sada je tamo stambena zgrada privatnog investitora.
– Odmah! – razletjela se Anka po pultu, kako bi čovjeku nabrzinu pripremila ukusnu i jeftinu marendu. Jer svakome se u današnje vrijeme žuri, a pojesti se nešto mora, makar i s nogu, barem iz dućana.
Odrezala je, onako odoka, ali znalački, kvarat biloga, raspolovila ga po sredini manirom vaskularnog kirurga, pa dohvatila iz rashladne vitrine veliku mortadelu prošaranu flekama masnoće i zrncima papra, kako to i spada jednoj pravoj mortadeli. Složila je par feta na masni papir, izvagala, pa hvataljkom nježno smjestila mortadelu na kruh. Istovremeno je vratila salamu u vitrinu i dohvatila četvrtani blok sira, narezala dvije fete, vagnula i položila preko mortadele na kruhu. Potom ga je preklopila (čime je zvanično postao sendvič), zamotala ga u papir, pa u najlonsku vrećicu.
Otkucala je cijene na registar blagajni, i pružajući račun s vrećicom gospodinu, zadovoljna obavljenim procvrkutala:
– Izvolite, vaš sendvič. 11 kuna i 60 lipa molim. Još nešto?
– Da, hvala. Odgovori srednjovječni gospodin. Ali umjesto da plati, pozdravi i otvori vrata dućana, zagleda se značajno u račun, pa iznenada – nastavi.
– Bojim se da – da!
– Molim, brecnu se Anka.
– Da, trebao bih još nešto. Ja sam sanitarni inspektor i upravo vam trebam napisati kaznu.
– Ali, za što, ne razumijem? Što sam loše napravila? – zbunila se Anka kao nikad do tada u svojoj 25-godišnjoj karijeri prodavačice. Crvena, kao da joj se po podu upravo razletjela vrećica puna kovanica od 20 lipa.
– Napravili ste mi – sendvič!, strogo će inspektor vadeći službeni zapisnik za kazne.
– U trgovini možete narezati salamu i sir i odrezati kruh. Ali ne smijete praviti i posluživati sendviče. Ovaj, koji ste upravo meni poslužili, koštat će vas osobno pet tisuća kuna, a trgovinu u kojoj radite, još 50 tisuća. Molim vas vaš OIB i matični broj trgovine…
Zadnje inspektorove riječi Anka nije niti čula – srušila se u nesvijest na drvene palete dućana.
Anka iz naše priče, izmišljeno je ime jedne zadarske prodavačice kojoj je, priča se po gradu, inspektor prije dvadesetak dana zbilja „opalio” kaznu u jednom zadarskom dućanu, jer mu je napravila – sendvič.
– Možda zvuči kao zafrkancija, ali zbilja je tako. Naša nas je šefica upozorila da inspektori to kontroliraju i da prema propisima ne smijemo ljudima praviti sendviče, te da budemo oprezne jer su kazne visoke. Možemo narezati i prodati salamu i kruh, ali ne smijemo slagati sendviče. Za takvo što navodno nismo registrirani i ne udovoljavamo posebnim higijenskim uvjetima, mada mi, sve prodavačice u dućanu, imamo crvene sanitarne knjižice koje obnavljamo svake četiri godine, a imamo i stalne higijenske kontrole. Nezgodno je što su ljudi navikli dobiti sendvič u malome dućanu i kada im kažemo da im ga mi ne smijemo napraviti, odnosno da im moramo dati posebno kruh i salamu zamotane, misle da nam se ne da, ili nešto izvodimo, pa se čak i naljute.
Jedan me pitao može li on sam napraviti pored registar kase sendvič i nisam znala što da mu kažem. Na kraju je to i učinio sam, neopranim rukama. Pola mu je ispalo i sve je poslao vragu, i nas i propise – kaže nam prodavačica u jednoj trgovini na zadarskom Poluotoku, u staroj gradskoj jezgri.
Pored strašnih i već poznatih inkriminacija kao što su lovljenje šparića udicom s rive i branja šparoga, i pravljenje sendviča, eto, se našlo na toj državnoj crnoj listi. O tome hoće li prodavačica u malome kvartovskom dućanu, kupcu kojega viđa svakoga dana, spustiti salamu na kruh ili na papir, zavisi ekonomska budućnost ove države. Kad se već ne može razmrsiti krimimalna privatizacija i pljačka, država je neustrašiva i odlučna u sankcioniranju – jednog malog sendviča.
Jer nije mala opasnost: tri fete mortadele, dvi podravca, i još – poklopljeno kruhom!
Umjesto da jedu – kolače…
