Ribari su na koordiniranim prosvjedima po hrvatskim lukama glavnu oštricu nezadovoljstva usmjerili prema Upravi za ribarstvo i državnom tajniku Tonču Božaniću, no na rubovima se mogla iščitati poruka kako dosadašnja ribarska politika ne samo što njih oštećuje nego nekima i pogoduje. Neki su čak govorili da su ih riboprerađivači ostavili na cjedilu iako bez njih nemaju sigurnog tržišta.
– U našem sustavu poticaja koji trebamo napustiti kad uđemo u EU i ribari i prerađivači imaju okvirno 35 lipa poticaja po kilogramu ulovljene ribe. To je nedovoljno i k tome kasni, prije dva mjeseca je isplaćen poticaj za treći kvartal 2009. godine – kaže Miodrag Lacić, direktor “Adrije”, najveće tvornice za preradu riba na Mediteranu.
– Prerađivači i ribari nisu, kaže Lacić, u konfliktu ni u konkurenciji, međusobno su ovisni. No, ako ne bude dovoljno ribe iz domaćeg ulova ili mu cijena bude prevelika riboprerađivači će po sirovinu krenuti na vanjsko tržište. Već sad se zna da riba iz Maroka ili čak Tajvana može biti jeftinija nego domaća – dodaje Lacić. Ako krene takva tržišna utakmica, to bi zacijelo pokopalo hrvatsko ribarstvo. U “Sardini” iz Postira na Braču, drugoj velikoj tvornici konzerve, također ne žele komentirati ribarske prosvjede.
– Njihovi ribari, kažu, nisu prosvjedovali, oni za svoje potrebe zasad imaju ribe – saznali smo u uredu direktora Mislava Bezmalinovića. Ni “Maredšić” na Dugom otoku nema većih problema, niti se na njih odražavaju zahtjevi ribara, kaže direktorica Marina Depolo. Ova tvornica nema tako veliku proizvodnju tako da ni smanjen ulov prošle godine nije imao bitnijeg utjecaja na rad 70-ak zaposlenih.
