Vlasnica splitske tvrtke “Ira-commerce” Katarina Majić dokaz je da se rad, poštenje i kvaliteta isplate. Njezino je poduzeće, naime, usprkos recesiji, postiglo izvanredne rezultate.
Pritom je vlasnica povećala i broj zaposlenih i radnicima digla plaće. Istodobno, sebi nije kupila skupi terenac, nego vozi stari automobil, ali je zato otvorila dvije nove cvjećarnice.
Ističe to Jadranka Radovanić, predsjednica Županijske gospodarske komore, nižući lijepe riječi za Katarinu Majić, ženu koja je podigla najjaču tvrtku u Hrvatskoj kada je pitanju veleprodaja robe za cvjećarnice (cvijeće, svježe i umjetno, različiti ukrasi za aranžmane, vjenčanja i druge svečanosti, vaze, vrpce, okviri za slike…).
Uspjelo joj je to, ističe Radovanić, i zato što je u poslu slijedila žensku intuiciju zbog koje žena ni jednu tvrtku nije odvela u stečaj.
Ratne godine
Brojevima rečeno: “Ira-commerce” je u 2010. imala 18,6 milijuna kuna prihoda, što je 30 posto nego godinu prije, kada je uprihodila 14,8 milijuna kuna.
Zaista impresivno, pogotovo kada se uzme u obzir da je ova žena tvrtku počela stvarati ratne 1994. godine, nakon što je, razočarana atmosferom na poslu, napustila radno mjesto u “Parkovima i nasadima”.
– U to doba sam bila samohrana majka s dvoje djece i nisam više vidjela perspektivu u tom poduzeću. Radila sam 25 godina kao voditeljica cvjećarnica, naučila dobro taj posao, imala dobre kontakte u cvjećarstvu i odlučila se za privatni posao.
Prodala sam staru “peglu” i unajmila podrum od 50 kvadrata u Ljubićevoj ulici, gdje mi je bila veleprodaja, kancelarija i WC. Jedini zaposlenici bili smo moj dvadesetogodišnji sin i ja.
U to doba sam vreće s robom nosila u autobusu da bih je prodala na Pazaru, prisjeća se teških početaka ova hrabra žena.
Ona danas zapošljava 34 radnika, uglavnom žene, i svi je zovu “teta Kate”. Primjera radi, radnica u cvjećarnici ima plaću od 3700 kuna. Među zaposlenima je četvero bivših ovisnika, za koje veli da su natprosječni radnici, baš kao i razvojačeni branitelji.
Sve za posao
– Onaj koji je bio spreman dati život za domovinu, spreman je dati sve i za poslodavca i za posao. Najveću grešku je država napravila kada je, nakon rata, te mlade ljude poslala u mirovinu, ističe Majićeva.
Kako govori, na početku su joj puno pomogli vlasnici dviju manjih tvornica u Italiji, koji su joj odlučili dati odgodu plaćanja jer su po načinu na koji je birala robu shvatili da bi mogla uspjeti i postati im dobar klijent.
Nisu pogriješili. U to doba je “Ira-commerce” opskrbljivala repromaterijalom samo 20 splitskih cvjećarnica, a danas praktički cijelu Hrvatsku.
U međuvremenu je Katarina Majić uvidjela kako roba s Dalekog istoka konkurira europskoj i po cijeni i kvaliteti, i na vrijeme se okrenula tamošnjem tržištu, s tim da nikada nije kupovala “štrace”.
– Nikada nisam kupovala škart robu. Uvijek sam cijenila svoje kupce i nastojala im nabaviti najkvalitetnije stvari po najnižoj cijeni i zato sam ih i zadržala. Smatram da cijene i mene i moju robu. Osim toga, uvijek sam sve svoje obveze plaćala na vrijeme, a plaće sam radnicima uvijek isplaćivala prvoga u mjesecu, kaže Katarina Majić.
Zdrava logika
Ona sebe naziva antitrgovcem, te veli da je, zapravo, ponajprije estet s puno zdrave logike i da joj je to pomoglo u karijeri. Na pitanje kako je pobijedila krizu, nudi krajnje neobičan odgovor:
– Kada su mediji počeli pisati i govoriti o krizi, ja sam sebe opet vidjela s kesama na Pazaru. No, onda sam, vođena intuicijom, napravila selekciju radnika na način da sam neradnike otpustila, te zaposlila ljude koji su tražili novi posao jer su im propale tvrtke. Zatim sam im digla plaće.
Osim toga, preorijentirala sam se na azijsko tržište. Iako su mi sve europske tvrtke nudile odgodu, digla sam kredit i plaćala unaprijed u Kini, kaže naša sugovornica.
Za budućnost planira zadržati razinu kvalitete u poslovanju te ojačati prodaju preko interneta. Bila bi, dodaje Majić, još sretnija kada bi se Hrvati malo više okrenuli radu. Nerad, kaže ona, zaista umara čovjeka.
