U Francuskoj na Badnjak, gozba odnosno „reveillon”, počinje poslije polnoćke, a često se proteže sve do zore. Gozba podrazumijeva brojne slijedove u rasponu od juhe, voća, salata, mesa, ribe, piletine, sira, kruha, oraha, peciva, slatkiša, i naravno puno, puno vina.
Kaže se da je tradicija serviranja glava divljih svinja za božićnu gozbu nastala jer je germanski bog Frey, koji je bio zadužen za dobrobit stoke, bio simboliziran kao divlja svinja. Stoga, veprovi su često bili žrtvovani u nadi da će slijedeće godine biti više sreće u lovu. Na kraju, običaj s veprovom glavom, kao dio germanskig božićnog slavlja postao je nepraktičan. Divlje svinje je bilo sve teže uloviti, a i sam lov je bio vrlo opasan. U novije vrijeme, veprovina je zamijenjena svinjetinom, pečenom govedinom, puretinom i guskom.
U Engleskoj, božićna gozba je ulazila i izlazila iz mode ovisno o tome tko je sjedio na prijestolju. Početak božićnih ekstravagancija se dogodio u 13. stoljeću kada je Henry III dao ubiti i pripremiti šest stotina goveda za samo jednu gozbu. Godine 1248. ustanovio je običaj blagdanskog darivanja hranom siromašnima. Godine 1377. Richard II, koji nije želio biti nadmašen od Henrya III, održao je božićnu gozbu za više od deset tisuća ljudi.
U 1517.g., uz postavljanje Lutherovih devedeset pet teza Reformacije, napadnute su božične gozbe kao razvratni običaj. Protestanti i puritanci su osudili proždrljivost, opijanje, te takav način slavlja. Godine 1644., engleski proglasi pozvali su na uobičajen post poslijednje srijede u mjesecu čak i da pada na sam Božić. Do sredine 17. stoljeća, vladina je službena politika bila stavljanje van zakona svih religijskih festivala.
Kada se Charles II vratio na vlast 1660.g., ljudi su opet mogli slobodno poštivati i slaviti Božić. Međutim tek u Viktorianskoj eri Božić će dosegnuti svoj vrhunac popularnosti.
Viktorianska božićna gozba zasnivala se na puretini, guski ili pečenoj govedini, piti od mljevenog mesa, yorkshirskom pudingu i pudingu od šljiva, ogromnim količinama alkohola i nezaobilaznim eggnogom.
U međuvremenu, dok se u Engleskoj borilo za legitimitet Božića, Nijemci su nastavili sa svojom tradicijom raskošnog slavlja zajedno s izradom kućica i kolačića od medenjaka (bez, naravno, veprovih glava od ranijih dana). Kada se Kraljica Victoria udala za princa Alberta (rođenog u Njemačkoj), mnogi prekrasni božićni običaji njegove domovine dovedeni su u Englesku.
Budući da su Victoria i njena obitelj bili silno popularni, velik dio onoga što su sami činili se oponašalo u kućama diljem Engleske.
Viktorianski božićni vjerojatno je jedan od najbogatijih primjera klasične božićne večere. Kraljevska gozba se zasnivala na puretini, guski ili pečenoj govedini, piti od mljevenog mesa, yorkshirskom pudingu i pudingu od šljiva, sve to zaliveno ogromnim količinama alkohola i nezaobilaznim eggnogom.
U Irskoj se tri posebna pudinga služe za vrijeme blagdana: jedan za Božić, jedan za Novu Godinu, a jedan za Bogojavljensku noć.
U Austriji, božična trpeza uključuje šarana, šunku, gusku i slastice.
U Nizozemskoj kuhano kestenje je vrlo popularan blagdanski zalogaj.
Danska božićna gozba se sastoji od pečene guske, crvenog kupusa, krumpira i tjestenine. Jedan običaj, zajednički s drugim skandinavskim zemljama, uključuje skrivanje badema u rižinom pudingu. Koje god dijete u svom pudingu pronađe badem, dobiva nagradu.
U Švedskoj božična sezona počinje danom Sv. Lucije. Sveta Lucija, mučena i umrla 304. g.n.e. zbog kršćanstva, Švedskoj je donijela hranu za vrijeme gladi. Dana 13. prosinca, tisuće mladih djevojaka u bijelim haljinama, služe pecivo i kavu svojim roditeljima u krevetu. Posebni kolačići označeni “X”-om kao simbolom Krista se poslužuju na taj dan. Na sam Badnjak, među šveđanima je rasprostranjen ritual „doppa i gryten” što bi približno mogli prevesti kao „uranjanje u vodu”. Kotlić se napuni usoljenom govedinom, svinjetinom, kobasicama i kada se kuhanjem stvori umak ili tekućina, svaka osoba umoči komad tamnog kruha u kotao i pojede ga. Ovaj ritual služi da podsjeti svakog člana obitelji na one ljude s manje sreće i da potiče zahvalnost.
U Grčkoj, božićni objed obilježava Christopsomo, ili Kristov kruh. Kruh je obično ukrašen simbolom obiteljskog zanimanja. Tradicionalno, prvi kruh se poklanja prosjaku, a drugi Christopsomo se obično peče za životinje, u nadi da će biti prosperitetna godina. Svinjetina i piletina se također posluži obitelji za stolom.
U Poljskoj obrok na Badnjak ima trinaest slijedova – jedan za Krista i po jedan za svakog od apostola.
U Češkoj božićna se večera sastoji od šarana, pudinga i voćnog gulaša.
U Srednjoj i Južnoj Americi, Badnjak i Božić se slave na pikniku i gledanjem borbi s bikovima.
U afričkim zemljama sretnija djeca dobivaju šećer, žitarice i voće. Nakon mise na Božić, blaguje se vani, na otvorenom. Neeuropske zemlje njeguju fešte, karnevale, te parade. U Armeniji, tjedan dana prije Božića je postni, u kojem se ne jede meso, jaja, sir, mlijeko i sl.
U Iraku, Božić je poznat kao Mali blagdan, a Uskrs se naziva Veliki blagdanom. Kršćanski post počinje 1. prosinca i traje do Badnjaka, a za to vrijeme se ne konzumira meso, jaja, sir, ili mlijeko. Nakon polnoćke, velika gozba počinje.
U Americi, Božić je veličanstven spoj mnogih običaja, kultura i kuhinje. Amerikanci vole sve, preko Švedskih kolačića s „X”-om, pečene svinjetine, šunke, govedine, puretine, a u nekim domovima, guska krasi tanjur. Pita od mljevenog mesa, eggnog i kuhani kesteni? Naravno! I možda je, u nekim kućama u Americi, netko uspio pronaći vepra i učinio s njim nešto već spomenuto u ovom članku.