Bivši predsjednik hrvatske Vlade Ivo Sanader ispitan je videovezom organiziranom između zemaljskog suda u Klagenfurtu i Salzburga, gdje je pritvoren. Sat i četrdeset i pet minuta pred istražnim je povjerenstvom koruškog parlamenta svjedočio o Hypo banci. Bio je s austrijskim odvjetnikom Wernerom Suppanom.
U uvodnoj riječi rekao je da mu je savjest čista te da nikad nije tražio ni primio novac ni ikakvu proviziju. Izjavio je da je žrtva političkog progona te da mu se krše ljudska prava, a hrvatski mediji o njemu objavljuju lažne informacije i unaprijed ga osuđuju.
Sanader je također pročitao izjavu u kojoj tvrdi da se kao predsjednik Vlade, ali i kao političar, zauzimao za ulazak Hrvatske u Europsku uniju te izgradnju Hrvatske kao europske države u kojoj vladaju pravo i tržišno gospodarstvo. Stoga se zalagao i za strana ulaganja pa je za njega bilo dobrodošlo da Hypo banka uđe u Hrvatsku. Rekao je da se tih ratnih godina zauzimao za strana ulaganja i da je bio dobrodošao svaki dolar, pa tako i tadašnji austrijski šiling ulaskom Hypo banke na hrvatsko tržište. Rekao je da se za to zalagao zajedno s tadašnjim ministrom vanjskih poslova Matom Granićem, ali ne više za neka druga poduzeća koja su tada pokušavala i poslije pokušala ući u Hrvatsku.
Pritvorenog vlasnika Dioki grupe Roberta Ježića ne smatra bliskim prijateljem i političkim saveznikom. Najbližom suradnicom i prijateljicom nazvao je nekadašnju zamjenicu Jadranku Kosor.
Sanader je odbacio tvrdnje da je u slučaju prodaje Hypo banke bavarskoj BayernLB 2007. intervenirao kod Hrvatske narodne banke, prenosi austrijska novinska agencija APA.
U iskazu je potvrdio da ga je tadašnji predsjednik bavarske vlade Edmund Stoiber zamolio da intervenira. Sanader tvrdi kako mu je odgovorio da je Hrvatska narodna banka neovisna i da nema mogućnosti intervencije u njezine odluke.
Predsjednik istražnog povjerenstva, zastupnik Zelenih u koruškom parlamentu Rolf Holub, predočio je potom Sanaderu izjavu guvernera Hrvatske narodne banke Željka Rohatinskog, koju je dobio osobno od njega. Prema toj izjavi, Sanader je tada rekao Rohatinskom da bi bilo u nacionalnom interesu kad se ne bi protivio prodaji.
Sanader je pred povjerenstvom izjavio da se ne sjeća da je to rekao. Prema njegovim riječima, on je jednom spomenuo Rohatinskom Hypo banku i upitao ga kako to izgleda. Loše, navodno mu je odgovorio Rohatinski, dodajući da Bavarcima mora postaviti više zahtjeve te bi u tom slučaju možda moglo sve funkcionirati.
Sanader je također povjerenstvu izjavio da ne vidi povezanost između prodaje Hypo banke Bavarskoj i toga da mu je Stoiber uručio bavarsko odličje.
Ustvrdio je da, koliko se sjeća, s austrijske strane nije bilo intervencija kod prodaje Hypo banke te da nije imao nikakvog kontakta s koruškim političarima.
Zašto otišao, zašto se vratio?
Istražno povjerenstvo zanimalo je i zašto je otišao s premijerske dužnosti. Sanader je ponovio dva već rečena razloga odlaska – da je htio izazvati pozitivan šok političara, napose europskih, jer je zastao napredak pregovora s EU-om zbog blokade Slovenije te umor od dugogodišnje politike.
Povjerenstvo je zanimalo i zašto se vratio u politiku. Rekao je da je aktivirao saborski mandat jer je uvidio da su protiv njega počeli napadi pa se htio zaštititi.
Predsjednik povjerenstva Rudolf Holub na kraju je rekao da je Sanader bio samouvjeren, došao je, odgovarao i nije puno rekao.
Zanimanje medija za ispitivanje Sanadera u Klagenfurtu bilo je iznimno veliko, a iz Njemačke i Hrvatske pristiglo je više od 15 televizijskih ekipa. Prema pisanju medija, politika je bila umiješana u poslovanje Hypo banke u Hrvatskoj, kao i u prodaju Hypo grupe 2007. bavarskom Bayernu LB.
