ZADAR – Božićno vrijeme i nova liturgijska ili crkvena godina započinje upravo Adventom ili Došašćem. Došašće je vrijeme priprave kroz četiri nedjelje za godišnju proslavu Rođenja Gospodinova – Božića. Ono se dijeli u dva dijela. Prvi dio započinje prvom nedjeljom Adventa i traje do 16. prosinca. Liturgija u tom prvom dijelu izražava onaj vid Došašća koji govori o Kraljevstvu Božjem na svršetku vremena i usmjerava na iščekivanje drugog Kristova dolaska. Drugi dio Došašća traje od 17. do 24. prosinca, Badnjaka, i to je vrijeme neposredne priprave za slavljenje Rođenja Gospodnjeg.
Nešto više o Došašću i pripravi svakog kršćanina za Božić kazao nam je tajnik zadarskog nadbiskupa don Dario Tičić.
– Stari crkveni oci razlikovali su tri Došašća. Prvo Došašće je ono koje su proroci u Starom zavjetu navijestili, a dogodilo se rođenjem Isusa Krista. Drugo slavimo u krugu liturgijske godine, a u trećem iščekujemo Paruziju, odnosno ponovni Kristov dolazak, kazuje don Tičić.
Došašće nosi u sebi poruku ozbiljnosti života, jer nitko ne zna ni dana ni časa kad će Isus ponovno doći, a kršćani su pozvani svoj život usmjeriti na susret s Gospodinom. Na Badnjak cijela crkva pjeva danas nam se rodio Spasitelj. Taj liturgijski ‘danas’ donosi, napominje don Tičić, spasenje svakome čovjeku.
Vrijeme Došašća je vrijeme koje u sebi ne nosi samo prazničku napetost i šopingholičarsko raspoloženje, već u sebi sadrži duboku duhovnu notu. Došašće je pokorničko vrijeme obilježeno u crkvi posebnim misnim obrascima i ljubičastom bojom.
– Nekad davno su sve veće metropolije imale svoj obred slavljenja Došašća, pa tako i zadarska. Prema Milanskom obredu došašće traje sedam tjedana te počinje s nedjeljom nakon svetkovine Sv. Martina biskupa. Zanimljivo je da postoji poveznica u pjevanju pojedinih napjeva između Milana i Zadra, odnosno zadarskih otoka. Tako u mjestu Sali na Dugom otoku neki se napjevi pjevaju kao i u Milanu, pojašnjava don Tičić.
Vrijeme Došašća je vrijeme priprave za proslavu Kristova rođenja, a jedan od načina kako bi se svaki vjernik mogao pripremiti za taj dan su svakako mise zornice koje se slave svako jutro u 6 sati.
– Mise zornice počele su se slaviti nakon Domovinskog rata. Dok sam bio župnik župe Blaženog Alojzija Stepinca na Bilom brigu na misama zornicama je bilo vrlo mnogo vjernika, i to više nego na dnevnim. Pokojni nadbiskup mons Ivan Prenđa znao je govoriti da na zornicama moli cijeli grad, kazuje don Tičić.
Svjedoci smo da vrijeme Došašća uvijek prati blještavilo reklama, poziv da se Advent provede u pojedinom trgovačkom centru ili, pak, u europskim gradovima.
– Crkva nije protiv blještavila i sjaja, ali istovremeno rađa se jedna snažna nota koja potiskuje i ubija duhovnu dimenziju Došašća i Božića. Izvanjsko ubija čovjekovu unutrašnjost. Svi smo slabi na materijalne stvari, no one nisu i najvažnije u životu. Danas često imamo priliku čuti da se ljudi nakon božićnih i novogodišnjih blagdana imaju potrebu odmoriti. Nekad davno je bilo obrnuto. Ljudi su jedva čekali Božić jer se taj dan razlikovao od svih drugih po načinu kao se jelo, pilo i odijevalo, a obitelj je, što je najvažnije, bila na okupu, navodi don Tičić.
